Istraživačice paranormalnog produkt su nenormalnog Hollywooda
| Istjerivači duhova / Ghostbusters, SAD, 2016., komedija, 116 minuta |
|---|
| Redatelj: Paul Feig |
| Uloge: Kristen Wiig, Melissa McCarthy, Kate McKinnon, Leslie Jones, Liam Hemsworth, Neil Casey, Andy Garcia, Cecily Strong, Matt Walsh, Charles Dance, Ed Begley Jr., Bill Murray, Dan Aykroyd, Ernie Hudson, Sigourney Weaver |
Konačno neki, kakvi-takvi znakovi života u domaćim kinima. Prošli tjedan otvorio je novi „Star Trek“, ovaj pak „Bourne“ i, nakon dužeg natezanja hoće-li-neće-li (ih najveći domaći kino prikazivač ipak pripustiti u svoje dvorane) „Ghostbustersice“. Za tjedan dana nam dolazi i „Suicide Squad“ i tu ljetna blockbusterska kino sezona polako dolazi svom kraju. I najdobronamjerniji ne mogu ne primjetiti da od četiri navedena filma tek ovaj posljednji nije sequel, remake ili reboot, iako je i on zapravo neka mini izvedenica s likovima iz poznatih franšiza (Joker!). Naravno, tražiti ikakav iole ozbiljniji sadržaj u multipleksima usred ljeta nema previše smisla.
Elem „Ghostbusters“. Original ne pamtim baš kao neki pivotalni, seminalni film svoje generacije, više kao neku umjereno uspjelu zajebanciju koja je skupila tada strahovito vruće komedijske zvijezde Billa Murraya (i danas jednako ako ne i više vrućeg, točnije cool), Dana Aykroyda i Ricka Moranisa (povukao se s filma prije 20-ak godina) i ubacila ih u dotad ne baš često viđen hibrid komedije i light horora/spooky SF-a. Nastavak iz 1989. bio je pak skroz bez veze. Ali zaradilo se tu fino para za tadašnje uvjete (prvi film 295 milijuna U$D na uloženih 30, drugi 215 na 37 budžeta – dakle sve skupa kojih 200 milja čistog profita!), pa je priča o trećem nastavku tinjala svih ovih godina. Kako je u međuvremenu preklani umro originalni „Ghostbuster“ Harold Ramis (inače režiser genijalnog „Groundhog Daya“), a Moranis se kao što rekoh povukao, tako ni drugi (najviše Murray) više nisu bili toliko zagrijani za podgrijavanje stare, ni u startu ne baš prefine juhe.
Nakon dugih godina tavorenja u holivudskom purgatoriju konačno se projekta prihvatio Paul Feig („Bridesmaids“, „The Heat“, „Spy“) koji ga je što bi drugo, promptno feminizirao. Količina mržnje koja se sručila na prve trailere filma (navodno „najdislajkaniji“ trailer ikad i šesti najslabije prihvaćen od svih videa na YouTubeu!?) notorni je popkulturalni moment polovice 2010-ih, vrlo vjerojatno ne sasvm lišen i seksističkih konotacija. Osobno me pak ideja remakea/reboota „Ghostbustersa“ ostavlja prilično hladnim, no bilo koji film koji ponovo sparuje Kristen Wiig i Melissu McCarthy, a pogotovo s režiserom filma koji ih prvi put spojio, govorim naravno o neponovljivim „Bridemaidsicama“, momentalno ima svu moju pažnju. Pogotovo stoga što se u pet godina koliko je prošlo od tog modernog klasika, nitko od navedeno troje (Wiig, McCarthy, Feig) nije sastao ni sa čim ni približno toliko dobrim.
No, dobro, čak ni najveći Wiig/McCarthy entuzijasti ipak ovdje ne očekuju onako nešto subverzivno i anarhoidno kao što su bile „Bridesmaids“, ipak je ovo velika studijska produkcija s apetitom potencijalne franšize u proizvodnju koje je utučeno čak 144 milijuna U$D. Pogotovo ne kad znamo da se radi o rebootu, formi koja nam u principu priča istu priču na isti način, samo s drugim glumcima i većim budžetom.
Dr. Erin Gilbert (Wiig) je znanstvena aspirantica koja čeka promaknuće u profesora na uglednoj njujorškoj Columbiji i čini sve da bi zaboravila svoju prošlost proučavateljice nadnaravnog (čitaj duhova) što je naravno nespojivo s ozbiljnom znanstvenom karijerom. Smetnja tome je njena nekadašnja partnerica dr. Abby Yates (McCarthy) koja i dalje na Amazonu prodaje njihovu zajedničku knjigu o paranormalnim fenomenima, a taman kad Erin krene potražiti Abby, po New Yorku se počinju događati čudnovate pojave. Abby je sad pak na nekom periferijskom dopisnom veleučilištu gdje se s opaljenom dr. Jillian Holtzmann (Kate McKinnon iz „Saturday Night Live“ ima najsočniju ulogu i bez problema krade cijeli film) i dalje bavi paranormalnim. Susret ne prođe baš najsrdačnije, no nakon zajedničkog susreta s opasnim duhom u jednoj staroj vili, Erin završi na YouTubeu i karijera na Columbiji joj je baj baj.
Nevoljko se zatim pridružuje curama koje su također dobile pedalu iz svoje firme i onda njih tri zajedno uzmu neku rupu u kojoj uspostave lab. U međuvremenu zaposle i recepcionera, prezgodnog, ali preglupog Kevina (Hemsworth), a pridruži im se i četvrta cura Patty (Leslie Jones, još jedna SNL veteranka), jer ipak je ovo Amerika i tu se pazi na rasnu kvotu (Patty je naravno glasna Afroamerikanka a njen lik kliše svih klišea). Uglavnom predvidljivo do bola i vrlo umjereno duhovito. U tom pogledu najveća zamjerka bi bio lik Abby – imati takvog komdijskog genija kakva je McCartyeva, a da ti u filmu od nje budu smješnije bar troje likova (Wiig, McKinnon, čak i Hemsworth!), teško je oprostivo.
Izgleda da su ipak najviše igrali na kartu fanova originala, no ti su im rekli što misle o ženskom rebootu u komentarima i dislajkovima ipod trailera na YouTubeu (na što se cure ovdje par puta referiraju), a osim toga, to su danas mahom sredovječni ljudi koje ćeš teško navući u kino na nešto ovakvo, dok su interesi njihovih klinaca miljama daleko. Nadalje, utući 144 milje dolara u žensku buddy/buddy (odnosno buddy/buddy/buddy/buddy) komediju i nafilati je specijalnim efektima prilično je suludo. Ako je funkcioniralo s originalnim filmom (a funkcioniralo je jedva, plus toga i efekti su bili manje… hm… efektni) ne znači da će paliti i danas, dobra tri desetljeća kasnije. Glavnina budžeta vjerojatno je spičkana na zadnjih 20-ak minuta filma, veliko finale koje je ujedno i daleko najslabiji dio cijele priče. Zasad su „Ghostbustersice“ na 130 milja prometa nakon dva tjedna prikazivanja, da se pokriju treba im još 160 – to će vjerojatno nekako uspjeti dostići s obzirom da tek trebaju otvoriti neke važne i velike teritorije, no da bi se rodila franšiza, morale bi napraviti bar 400-450 milja prometa globalno, a to se trenutno ne čini izglednim.
Bilo kako bilo, meni nove „Ghostbustersice“ nisu bile ni dosadne ni antipatične, dapače. Iako ni na moment nisu urnebesne, ni bogzna kako pametne, ipak imaju neku atmosferu, simpa likove i kemiju među njima i sve to kako-tako ima nekog smisla, a definitivno nisu slabije od originalnih filmova (pogotovo Dvojke). No možda ja i nisam najbolje mjerilo – meni bi Wiigica i McCarthyica bile fora valjda i u reklami za HZZ umjesto Lane Jurčević i onog konobara. To bi tek bio reboot stoljeća… (6/10)
Foto/video: Sony Pictures Entetainment
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
