‘Alo Plaćenici, a da ipak razmislite o penziji?!

• Tweet
• Pin It

Ne zna se točno kako je do toga došlo, ali pretpostavljam da je Sylvester Stallone zaključio kako je mala šansa da njemu i Brigitte Nielsen ponude uloge koje su odigrali Henry Fonda i Katherine Hepburn u eventualnom rimejku „Ljetnikovca na zlatnom jezeru“ pa je prije nego što se zaputi prema umirovljeničkom resortu na Floridi odlučio odigrati još jedan jaki potez. Zapravo ideja o filmskoj super-grupi super macho snagatora mogla je biti odlična fora da je iza projekta stajala neka malko suptilnija filmska inteligencija od one Slyja Stallonea, kao što je to primjerice bio slučaj s prvim „R.E.D.-om“. Međutim nije, što se dalo skužiti već nakon svega par minuta prvih „Plaćenika“. Iako sam prilično rigidan kad je u pitanju gledanje filmova od uvodne do odjavne špice i doista rijetko odustajem od filma kojeg sam započeo gledati, na polovici prvih „Plaćenika“ ipak sam poput Brucea Willisa zaključio „I’m too old for this shit“. Dvojku sam hladno preskočio, ali s trojkom sam ipak odlučio riskirati, em kažu da je malo bolja od dvojke, em ionako nema ništa drugo u kinima.

Najjači PR adut „Plaćenika“ je u tome što se mjesecima uoči filma mediji zabavljaju tko je ušao a tko izašao iz franšize, a čini se da su ovi dečki i u stvarnom životu malko nervozni i nezgodni pa padne i poneka teška riječ. Što se tiče trećeg nastavka, izletio je pohlepni Bruce Willis dok su najzvučniji transferi oni Mela Gibsona, Harrisona Forda i Antonija Banderasa, no tek je posljednji među njima svojim nastupom doista osvježio franšizu. Mel Gibson je pak dobio ulogu glavnog negativca za kojeg se mislilo da je mrtav, baš kao i njegova karijera, no dok je u filmu prilično živahan čisto sumnjam da će mu ova uloga pomoći da oživi glumačku karijeru. O čemu se zapravo u filmu radi teško je reći, Barney Ross (Stallone) i ekipa prilikom nekog rutinskog posla naiđu na izvjesnog Stonebanksa (Mel Gibson), arhinemesisa i bivšeg člana Plaćenika za kojeg je Ross bio uvjeren da ga je odavno ubio. Od CIA-e koju zastupa Harrison Ford dobiva zadatak da Stonebanksa, koji je u međuvremenu napredovao do ratnog zločinca, privede živog, no za tu opasnu akciju Stallone daje dvojku staroj ekipi, kojoj je u uvodnoj i najboljoj sceni filma priključio još jednog bivšeg Plaćenika, Wesleyja Snipesa. Umjesto isluženih veterana, regrutira klince predvođene Kellanom Lutzom i Rondom Rousey, no kada stvari krenu loše u pomoć će ponovno morati doći starci.

Uvijek spreman na šalu

Da Stallone toliko očito ne uživa u okupljanju svih najjačih holivudskih štemera a sve kako bi među njima bio najpametniji i najduhovitiji, ako se duhovitošću mogu nazvati priglupe ironične dosjetke koje ispaljuje prema svojim suborcima usred najžešće akcije, možda bi imao malo više koncentracije za smišljanje likova. Pri tome ne mislim na neko suptilno psihološko nijansiranje, već na rutinsku karakterizaciju. Ovdje, naime, fascinira nedostatak interesa ili fokusa na to da se likovi Plaćenika malo bolje definiraju, makar prema borbenoj specijalizaciji, a kad se takvo što i naznači, kao npr. u slučaju Wesleyja Snipesa koji je predstavljen kao majstor u baratanju noževima, ta njegova vještina u filmu ne odigra nikakvu značajniju ulogu. Tko god je gledao “Oceanovih 11, 12 ili 13” pomislio bi da to spada u predškolsku scenarističku vještinu, ali čini se da Stallone taj dan nije bio u vrtiću. (Baš kao ni koscenaristički par Creighton Rothenburger i Katrin Benedikt.)

Među glumačkim bardovima koje osim spomenutih čine i tipovi poput Jasona Stathama, Dolpha Lundgrena i Randyja Couturea, Antoniju Banderasu stvarno nije bilo teško maznuti šou ulogom zanovijetala koje nikad ne prestaje govoriti, zapitkivati i praviti se važan. I opet, kao i u slučaju Wesleyja Snipesa, izostalo je dramsko zakucavanje njegovog lika koji je vješt u akrobatskom skakutanju po zidovima i krovovima, ali ni ta vještina ne dolazi do nekog izražaja u finalnoj sceni. Sceni koja je inače očekivano dugačka, nisam mjerio ali barem 20ak minuta, i možda bih u nekom drugom kontekstu ustvrdio kako je, usprkos tenkovima, avionima, eksplozijama i korektnoj režiji Patricka Hughesa, prilično dosadna, no kad je riječ o „Plaćenicima 3“ to bi ipak bilo malko nepravedno u odnosu na ostatak filma koji je podjednako bezvezan kao i finale. Eh da, umalo zaboravih, u trojci igraju i Arnold Schwarzenegger i Kelsey Grammer, no o njihovim se skromnim ulogama doista nema što reći. Došli, izgovorili par rečenica i uzeli honorar.

Žrtvovani podmladak Plaćenika

Glumački gledano, ipak su najgore prošli Plaćenici juniori, kolateralne žrtva neobične dramaturgije kojoj su poslužili tek da bi Sly imao priliku za plemenite geste kao što je odricanje od stare ekipe kako bi ih poštedio stradanja, a zatim pak spašavanja mladih Plaćenika. No, sudeći prema katastrofalnom rezultatu prvog vikenda prikazivanja u američkim kinima nije se trebao truditi, jer iako su već objavljeni planovi za četvrti film, lako bi se moglo dogoditi da trojka ipak bude posljednji izdanak franšize, barem dok se ne pojave „Plaćenice“. Nekad je Stallone sam ko od šale, s podjednako besmislenim sižejima, ostvarivao rezultate od više stotina milja dolara, a sad mu niti vod isluženih zvijezda neće pomoći da u Americi dobaci do stotke. Naravno, producent Avi Lerner razlog za to naći će u curenju filma na internet, no dobar dio krivnje ide i na doista loš proizvod, u suštini B film snimljen s blockbusterskim budžetom, a svoje je učinila i dvojbena odluka da se film prilagodi PG-13 rejtingu što je odbilo one koji vole malo brutalniju akciju. I što sad? Ništa, Plaćenici će po svoj prilici svaki svojim putem pomalo privoditi karijere kraju, a što se pak 68-godišnjeg Stallonea tiče, možda je ipak vrijeme da se i on uputi prema Floridi i tamo upiše neki umirovljenički tečaj. Štajaznam, recimo glumački. (KAKO SU PLAĆENICI POSTALI OTPISANI 2/10)

Foto/video: Lionsgate

• Tweet
• Pin It