Nakon „Odrastanja“ evo nam Linklaterovog filma o vječnom neodrastanju
| Te lude 80-e! / Everybody Wants Some, SAD, 2016., komedija, 117 minuta |
|---|
| Režija: Richard Linklater |
| Uloge: Blake Jenner, Juston Street, Ryan Guzman, Tyler Hoechlin, Wyatt Russell, Glen Powell, Temple Baker, J. Quinton Johnson, Will Brittain |
„He’s a grower, not a shower“, tako jedan od mnogobrojnih muških junaka najnovijeg filma Richarda Linklatera opisuje taktiku ‘zavođenja’ svog kolege iz bejzbol tima Finnegana (Naime, Finn za razliku od većine svojih frendova, tj. suparnika na polju barenja trebica, svoj pimpek opisuje kao samo prosječno velik, i na taj način postiže uspjeh kod djevojaka jer ‘smanjuje pritisak i očekivanja’). Nešto slično moglo bi se reći i za samog redatelja, koji kroz svoju karijeru kontinuirano ‘operira iznutra’, tj. suptilnim i samozatajnim tehnikama tjera publiku da malo-pomalo zavole njegove naizgled prosječne, nespektakularne i obične filmove (a i likove), u kojima se puno priča, a zapravo vrlo malo ševi.
Nakon što se njegov zadnji film „Odrastanje“, mali projekt koji je 12 godina potiho snimao koristeći iste glumce, u nedostatku kvalitetnijih sadržaja u američkom filmu prometnuo u senzaciju pretprošle godine, što je rezultiralo i sa 6 nominacija i jednim dobivenim Oscarom, Linklater je vjerojatno mogao raditi projekt kakav je htio. Ali on se, ostajući vjeran sebi, odlučio ponovo za niskobudžetni i nespektakularni kvazinastavak svog probojnog filma iz 1993. „Dazed and Confused“. Dok se dotični film bavio grupicom hipi srednješkolaca i tulumarenjima povodom kraja školske godine 1976., „Everybody Wants Some“ događa se 4 godine kasnije i opisuje brucoška tulumarenja tri dana prije početka akademske godine.
Prvo par riječi o nazivima i debilnim hrvatskim prijevodima. Kao što je spomenuti „Dazed and Confused“ (u nas “Munjeni i zbunjeni”, što je moglo proći) ne baš slučajno nazvan po stvari Led Zeppelina, tako je “Everybody Wants Some” ne samo pjesma Van Halena, u vrijeme događanja filma najpopularnijeg američkog hard rock (ili je bolje reći hair rock) benda, nego i pojam koji savršeno opisuje ono što se događa u filmu. Naslov “Te lude 80-e!!” pak ne znači ništa (uostalom, ne bi li atraktivniji prijevod bio “Svi bi nešto povalili”?), a osim toga potpuno je promašen jer se film događa na prijelazu 70-ih u 80-te (točnije u kasnom kolovozu 1980.), što krasno simbolizira lik Willoughbya, 30-godišnjeg fejk studenta hipika, koji se na prevaru ubacuje na fakseve i odlično igrajući bejzbol promovira pljuganje i Pink Floyd, koji upravo tih godina izlaze iz mode.
Ostali ‘cast’ potpuno je muški, a tolika količina testosterona na filmu nije viđena od zlatnog doba Švarcija i Stallonea. Likovi “Everybody Wants Some” (ima ih ni manje ni više nego 12 gotovo ravnopravnih, a glume ih sve redom nepoznati mladi glumci) cijeli film samo se međusobno natječu u zavođenju cura, sportovima (ping pong, košarka, bejzbol…) i ‘sportovima’ (međusobno kuckanje zglobova na šakama dok netko ne prokrvari), lokanju i duvanju, a tu su i kod Linklatera obligatorna verbalna nadjebavanja. Likovi variraju od bizarnih (Jay kao loša kopija Jesusa Quintane iz “Big Lebowskog”, spomenuti Willoughby…) preko onih koje bi trebali simpatizirati (‘glavni’ lik, dobrodušni mladić iz malog grada Jake), do onih otvoreno odvratnih (McReynolds, koji ne samo svojim prezimenom odaje počast brkatom Burtu). Radnje gotovo da i nema – ide se s tuluma na tulum, iz disca u country bar, a ako je “Dazed and Confused” bio film o odrastanju, “Everybody Wants Some” djeluje kao film o vječnom neodrastanju, budući da nijedan od likova (osim ajde možda malo Jakea) ne evoluira nimalo za vrijeme trajanja filma. Sve je to dosta realistično i uglavnom zabavno, osim što su glumci ipak malo previše zgodni i predobro plešu da bi im skroz povjerovali.
Drugi, puno veći problem je taj da se gledajući film ne možemo oteti dojmu da bi Linklater svakih mjesec dana mogao snimiti par ovakvih djela, kao i da to čemu svjedočimo nećemo pamtiti dulje od prosječnog mamurluka. Možda je vrijeme da se majstor prebaci na serije? (Kasnijim pogledom na Imdb zaključujemo da je upravo to i napravio – krenuo producirati seriju rađenu po vlastitom filmu “Škola rocka”) (6/10)
Foto/video: Paramount Pictures
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
