„La Grande Bellezza“ europski film godine, Brešan bez nagrade
Ni „Svećenikova djeca“, ni Almodovar, već „Ljubav je sve što trebaš“ danske redateljice i oskarovke Susanne Bier što je prilično bizaran izbor za nagradu u kategoriji najbolje komedije budući da film, navodno, baš i nije smiješan. Riječ je o komediji o ženi oboljeloj od raka koja otkriva da je muža vara, no zlobnici ga vole opisivati kao verziju mjuzikla „Mamma Mia!“, ali bez pjevanja. Dio zasluga za nagradu očito ide i dobroj glumačkoj ekipi koju predvode Pierce Brosnan, Trine Dyrholm i Kim Bodnia. Kako god, Pedro Almodovar se utješio nagradom za europski doprinos svjetskom filmu, a Brešan činjenicom da je za hrvatsku kinematografiju ovo stvarno big thing. Do sada su, naime, tek dva filma imala nominaciju za EFA-u, „Krhotine“ Zrinka Ogreste i „Ta divna splitska noć“ Arsena Ostojića, ali u konkurenciji mladog europskog filma (u kojoj je ove godine trijumfirao njemački film „Oh Boy!“). No, možda je još i veća satisfakcija „Svećenikovoj djeci“ ugovorena kino distribucija u Italiji, Norveškoj, Islandu, Poljskoj, Španjolskoj, Švedskoj, Brazilu, Južnoj Koreji i SAD-u, što je prava rijetkost za hrvatski film. Osim što dobro zvuči, to bi konačno moglo donijeti i neke opipljive, da ne kažemo izbrojive rezultate.
Vraćamo se u Berlin u kojem su se sinoć motale velike zvijezde, kao što su Catherine Deneuve (koja je od velikog šefa EFA-e Wima Wendersa primila nagradu za životno djelo), Kristin Scott Thomas, Noomi Rapace i Diane Kruger, no najveća zvijezda dodjele ipak je bio talijanski film „Velika ljepota“ („La Grande Bellezza“) Paola Sorrentina koji je osvojio onu najvažniju kategoriju, titulu najboljeg europskog filma, ali i još tri – za režiju, montažu i najboljeg glumca, Tonija Servilla. Ova vizualno atraktivna satira o ostarjelom piscu koji se prisjeća svoje mladosti i burnog društvenog života u Rimu doziva u sjećanje Fellinija, Mastroiannija i „Dolce vitu“ pa njezin trijumf ne predstavlja iznenađenje. Inače, Sorrentino je već renomirani europski autor najpoznatiji po filmovima „Il divo“ o glasovitom talijanskom premijeru Giuliu Andreottiju te drami „Posljedice ljubavi“, i očito je da ga nominacije i nagrade nisu previše impresionirale, barem ne dovoljno da s filmskog festivala u Marakešu doleti u Berlin. Zanimljivo je spomenuti kako je glumac Toni Servillo već dobio jednu Europsku filmsku nagradu, i to za ulogu Andreottija u Sorrentinovom „Il divo“.
Inače, u kategoriji najbolje glumice nagradu je odnijela Veerle Baetens za film koji je slovio kao najveći favorit dodjele, belgijski „The Broken Circle Breakdown“, francuski redatelj Francois Ozon morao se zadovoljiti nagradom za scenarij filma „Dans le Maison“ („U kući“), a čuveni Ennio Morricone primio je nagradu za najbolju glazbu u filmu „Najbolja ponuda“ Giuseppea Tornatorea. Najboljim europskim dokumentarcem proglašen „Čin smaknuća“ Joshue Oppenheimera, jezivi film o zločinima indonezijskih odreda smrti koji je početkom godine nagrađen i na Zagreb Doxu.
Uglavnom, Europske nagrade ponovno baš nisu bile sklone iznenađenjima i radikalnim odlukama, uostalom zbog ziheraštva i nagrađivanja već etabliranih imena i sami imamo razloga negodovati. Ali nismo jedini, primjerice, bez ijedne nagrade iz Berlina odlazi i pobjednik Cannesa „Adelin život“.
P.S. Još nismo dobili potvrdu točnog vremena slijetanja zrakoplova s našim velikim redateljem Vinkom Brešanom u zagrebačku zračnu luku.
