Strašno bezvezan film o strašnom ubojstvu tri dječaka
| Tajna jezera Devil's Den / Devil's Knot, SAD, 2013., krim. drama, 114 min |
|---|
| Režija: Atom Egoyan |
| Uloge: Reese Witherspoon, Colin Firth, James Hamrick, Mirelle Enos, Kevin Durand, Stephen Moyer, Bruce Greenwood, Alessandro Nivola |
Kako nisam baš redoviti čitatelj američke crne kronike nekako mi je promakao slučaj iz gradića West Memphis u Arkansasu iz 1993. godine. Trojica osmogodišnjaka na biciklima uputili su se igrati u obližnju šumu, no nisu se vratili. Policijska potjera sljedeći dan pronašla je njihova mrtva i izmrcvarena tijela. Potraga za počiniteljima zaustavila se na trojici tinejdžera, samozvanih sotonista, koji nakon priznanja jednog od njih bivaju uhapšeni, no kako suđenje odmiče sve se više stječe dojam da se policija više trudila oko prikupljanja dokaza protiv ove trojke, nego što im je stvarno bilo stalo da pronađe ubojicu. Jesu li predrasude o darkerima koji čitaju mistične knjige i slušaju heavy-metal doista tako jake da će stajati života još troje klinaca? – to je otprilike pitanje s kojim se suočava svatko upućen u ovaj strašan slučaj koji je toliko potresao Ameriku da su o njemu snimljena čak četiri navodno jako dobra dokumentarna filma. A eto sada i jedan igrani.
„Čovječe, to je priča koja u rukama dobrog režisera garantira sedam nominacija za Oscara“, komentirao sam onom drugom Nemilosrdnom gadu koji je pak totalno insajderski dometnuo: „Čudim se da su to dali Egoyanu“. I u pravu je NG Runjić, stvarno čudna odluka, štoviše ne samo čudna, već i glupa. Naime, taj svojedobno hvaljeni i slavljeni mladi talent s kanadskom putovnicom i armenskim podrijetlom još tamo od početka devedesetih i „Exotice“ pa do posljednjeg “Chloe” snima filmove napola začudne, napola bezvezne, redovito naoko zanimljive a zapravo nedorečene. Ne može mu se poreći da zna prepoznati dobar materijal, ali rijetko mu uspijeva pretvoriti ga u dobar film, a „Devil’s Knot“ na žalost samo nastavlja taj niz.
Čak i ako prije gledanja niste čuli ništa o ovom slučaju i niste vidjeli trailer, već nakon prvih nekoliko minuta u kojima upoznajemo dječaka Steviea (Jet Jurgensmayer) i njegovu majku (Reese Witherspoon) zatim mali žica da se ide voziti biciklom s prijateljem, a majka ga upozorava da se svakako vrati do pola 5, osjetit ćete da će se uskoro dogoditi nešto strašno. Egoyan nas fino uvodi u film, no ubrzo njegova naracija postaje pretjerano linearna, televizijski suhoparna i bez pravih dramskih težišta. Naime, centralni motiv filma jest odnos provincijske sredine prema klincima koji svojim ponašanjem (odijevanjem, ophođenjem, glazbenim ukusom…) iskaču iz prosjeka. Zapravo, jako univerzalan slučaj kojeg bi netko s armenskim korijenima, ali i kanadskim multikulturalnim iskustvom zaista trebao dobro razumjeti, međutim ne stječe se taj dojam. Egoyan ostaje hladan i pomalo distanciran pripovjedač koji ne zna što bi počeo s ovim bogatim dramskim rudnikom prepunim etičkih dvojbi te kulturoloških i svjetonazorskih srazova, a ja sam skužio da sam se više uzbudio prepričavajući taj jezivi događaj frendu, nego što me se dojmio sam film. To nikako ne znači da sam ja dobar pripovjedač, ali nije to ni Egoyan. Uvođenje nezavisnog istražitelja (Colin Firth) koji iz vlastitih moralnih principa pro bono istražuje slučaj ne donosi filmu nikakvu dodatnu vrijednost, osim što donekle stvara nedoumicu oko pripovjedačke perspektive, nešto što u filmu zna biti jako važno, a Egoyan kao da se nikada nije zapitao tko mu pripovjedački nosi film.
Slučaj brutalnog ubojstva troje djece i nastavno slučaj pokušaja da se isto pripiše trojici tinejdžera toliko je zastrašujuć i za sobom povlači toliko načelnih moralnih pitanja te barem jednako toliko konkrentih, pojedinačnih životnih priča, da je gotovo nevjerojatno ustvrditi kako je film koji o tome govori pomalo hladan i ne osobito uzbudljiv. Ali upravo je tako. U istom ključu može se govoriti i o angažmanu jakih glumačkih imena kao što su Colin Firth i Reese Witherspoon, niti je scenarij njima što ponudio, niti su oni išta vratili filmu pa „Tajna jezera Devil’s Den“ ne bi bio nimalo slabiji film da su se u njihovim ulogama našli glumci iz trećeg ili četvrtog ešalona.
Iako premijerno prikazan prošle godine na Toronto film festivalu, nije ostavio gotovo nikakav trag, pa tako nije uspio dobiti niti ozbiljniju kino distribuciju, već samo onu limitiranu na mali broj dvorana da bi zatim produžio direktno na VOD. Možda to i nije loše, ako holivudski studiji mogu svake 3-4 godine rebootati propale superheroje i druge zvjeri, ne bi začudilo da si daju još jednu šansu s „Devil’s Knotom“. Ali ovaj put za ozbiljno. (TRAGIČNO, TUŽNO, ZASTRAŠUJUĆE I NAJGORE OD SVEGA, DOSADNO 5/10)
