Muška ljubav na južnoamerički način
| Izdaleka / Desde Alla, Venecuela, Meksiko, drama, 93 minute |
|---|
| Redatelj: Lorenzo Vigas |
| Uloge: Alfredo Castro, Luis Silva, Jericó Montilla, Catherina Cardozo, Marcos Moreno, Jorge Luis Bosque, Jeralt Jiménez, Felipe Massiani, Auffer Camacho |
Sudeći po dobitnicima glavnih nagrada na ‘svetom trojstvu’ filmskih festivala, prošla godina u svijetu art filma bila je jedna od najslabijih otkad pamtimo. Berlin je po svom starom ljudskopravaškom običaju nagradio upornost i tvrdoglavost Iranca Jafara Panahija koji je svoj već treći film u kućnom pritvoru snimio u taksiju. Problem je samo što u njemu redatelj uglavnom reciklira svoje stvaralaštvo ne donoseći ništa novo i zanimljivo.
Cannes se ‘proslavio’ s jednom od nerazumnijih odluka u svojoj povijesti, nagradivši film koji se osim žiriju nije svidio baš nikome. Razlog vjerojatno leži u tome što se „Dheepan“ Jacquesa Audiarda bavi politički najaktualnijom mogućom temom (imigrant iz ratne zone u sukobu s lokalnom francuskom zajednicom), a znamo koliko je to froggiesima važno.
Venecija se nije ponijela ništa drugačije – u konkurenciji odličnih „Francofonije“ Aleksandra Sokurova, „Heart of a Dog“ Laurie Anderson, „Rabina“ Amosa Gitaija, „Anomalise“ Charlieja Kaufmana i „Behemotha“ Zhao Lianga, pobijedio je debitantski film venecuelanskog redatelja Lorenza Vigasa „Izdaleka“. Naizgled neobjašnjivu odluku (pogotovo nakon što se pogleda film) razjašnjavaju činjenice da je scenarij za film pisao Guillermo Arriaga, po skromnom sudu ovog kritičara pretenciozni meksički šminker zaslužan za predloške po kojima je svoja prva tri filma snimio Alejandro González Iñárritu („Pasja ljubav“, „21 gram“, „Babel“), a žirijem je predsjedavao Alfonso Cuaron, dugogodišnji kompić, kako Inarrituov, tako i Arriagin. Osim toga, važno je znati da je ovo prvi put da je neki film iz Latinske Amerike osvojio Veneciju, što je također bila Cuaronova ‘misija’ kao šefa navodno dosta razjedinjenog žirija (što se tiče ostalih članova: Dianu Kruger i Elisabeth Banks sigurno nije bilo teško zašprehati, za Hou Hsiao Hsiena je sasvim moguće da i ne zna engleski, tako da su otpor vjerojatno pružali Pawel Pawlikowski i Nuri Bilge Ceylan).
Krajnji je čas da kažemo nešto i o filmu. „Izdaleka“ je priča o odnosu dvojice muškaraca, sredovječnog usamljenika Armanda koji se bavi izradom zubala i zubnih proteza (originalna dosjetka koja pruža zgodne vizualne mogućnosti) i 17-godišnjeg huligana Eldera, koji svoje vrijeme uglavnom provodi na ulicama Caracasa. Oni će se susresti na inicijativu starijeg, dobrostojećeg introverta, koji će siromašnom Elderu ponuditi određenu svotu novaca da ga seksualno iskoristi…izdaleka (ne treba biti jako maštovit da se zamisli kako)! Elder će ga prilikom prvog čvenka nalupati, ali kako to već ide u ovakvim filmovima, oni će se kroz još nekoliko susreta sprijateljiti, pa će izdaleka postati izbliza. Sve bi to bilo u redu da je redatelj usput kroz karakterizaciju likova ili njihov odnos dao neke argumente zašto bi se to u stvarnosti zaista i dogodilo… Daljnje komplikacije donosi pojavljivanje misterioznog Armandovog oca u priči. Očito je da je njegov povratak u Caracas trigerirao sjećanja na neugodno djetinjstvo koje je uzrokovalo emocionalnu disfunkciju sina, no bez obzira na to što nikad nećemo saznati što se to u prošlosti dogodilo između njih dvojice, što nije nužno loše, sama scenaristička konstrukcija djeluje…pa skroz iskonstruirano. To je zapravo problem s cijelim filmom, koji se kreće dobro utabanim stazama južnoameričke art ezoterije, ali od početka djeluje kao manipulativni fejk (kao za ovog kritičara uostalom i većina stvari u koje je imao prste upletene spomenuti Arriaga). Vrhunac fejka doći će u finalnom raspletu koji je neke gledatelje ostavio s velikim upitnicima iznad glave.
Nije „Izdaleka“ bez svojih kvaliteta. Alfredo Castro, stalni glumac Pabla Larraina (‘neplanirana’ trilogija „Tony Manero“, „Post Mortem“, „No“, kao i novi „The Club“) savršen je u ulozi zakočenog Armanda, a i snimatelj (također Larrainov stalni suradnik) Sergio Armstrong u kadrovima s plitkim fokusom lijepo doprinosi njegovoj otuđenosti. Mali Luis Silva kao Elder također drži vodu, ali bez obzira na sve spomenuto, gledatelj ovu priču ipak nekako previše doživljava – izdaleka. (6/10)
Foto/video: Celluloid Films
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
