Za najbolji blockbuster sezone zaslužni su majmuni

• Tweet
• Pin It

Što je zajedničko holivudskim producentima i Nemilosrdnim gadovima? Osim što i jedni i drugi plivaju u parama (pogotovo onaj NGT – taj vjerojatno dobija lovu od Francuza i Danaca da hvali one njihove udave, a Rumunje je odjebao jer su škrti…), i jedni i drugi već mjesecima nariču nad očajnom blockbusterskom kino sezonom. E pa sad nam se putevi razilaze (nama i producentima, kao i nama i parama ofkors…), jer ovom konkretnom NG-u, sezona visokih budžeta 2014. upravo je definitivno spašena.

Nakon sjajnog drugog Kapetana Amerike i superzabavnog Cruiseovog „Edge Of Tomorrow“, kao i zakučastih ali ipak solidnih novih X-Mena (a tu bi još prošvercao i drugu 300-ticu i reboot Robocopa), novi Planet majmuna zakucao je u mom notesu 2014. kao jednu od jačih blockbusterskih sezona u ovom mileniju. Nema tu doduše remek-djela ranga „Dark Knighta“, ali ne zaboravimo da se i to može dogoditi do kraja godine – Nolanov „Interstellar“ dolazi u kina početkom studenog.

Opći je konsenzus da je reboot „Planeta majmuna“ malo poznatog Engleza Ruperta Wyatta (meni doduše nije bio nepoznat – iz nekog sam razloga gledao njegovu zanimljivu metafizičku zatvorsku dramu „The Escapist“ iz 2008.) nadmašio očekivanja. Nije to bilo samo iz razloga što se nakon mlake i pomalo bezlične Burtonove verzije iz 2001. mislilo da nema više smisla dirati potencijalno „toksične“ Boulle-ove majmune (iako Burtonov film nije flopnuo – uzeo je 362 milijuna U$D na 100 budžeta). Wyattov film bila je ozbiljna, pametna ekološka drama, a jedina eventualna zamjerka bila joj je što je po svemu mirisala na jedinicu serijala od bar pet, ako ne i više filmova.

U pripremi dvojke Wyatt se razišao s producentima oko rokova isporuke, pa je stvar preuzeo Matt Reeves („Cloverfield“, „Let Me In“), pouzdani sidekick J.J. Abramsa. No, razloga za brigu nije bilo jer ovdje očito ključnu ulogu ima scenarističko-producentski par Rick Jaffa & Amanda Silver koji je za dvojku izboksao gotovo dvostruko veći budžet nego za jedinicu (170 milijuna U$D, jedinica 93).

Deset godina je prošlo od događaja iz jedinice, ljudsku vrstu poharala je „majmunska gripa“, civilizacija se urušila, a za to vrijeme mudri Ceasar (Serkis) i njegova četa iz laboratorija odbjeglih majmuna polako je sagradila svoju, majmunsku civilizaciju, trudeći se što više učiti na ljudskim greškama. Majmuni komuniciraju međusobno kombinacijom gestikulacije i primitivnog jezika, žive u svojoj nastambi u šumi, impresivnoj građevini od pruća koja podsjeća na slična ljudska naselja od prije kojih desetak tisuća godina. No, čini se da će Ceasarovoj družini trebati puno manje da dosegnu ljudsku razinu artikulacije, jer ne počinju od nule, već nastavljaju na ljudsko naslijeđe.

Međutim, na planetu još ima ljudi – u San Franciscu iz kojeg su Ceasar & co. pobjegli u obližnju šumu obitava mala kolonija preživjelih očito imunih na virus. Da bi došli do struje ljudi moraju osposobiti branu koja je na majmunskom teritoriju pa dolazi do neizbježnog sukoba civilizacija. Ali ni to nije baš sve crno-bijelo. I među jednima i među drugima ima i jednih i drugih – i ratobornih i miroljubivih, i onih spremnih pružiti povjerenje i ruku mira kao i onih spremnih s leđa ubiti pripadnika svoje vrste. Među majmunima je neosporni vođa Ceasar, kojemu se upravo rodio sin, no Ceasarova desna ruka je prema ljudima nepovjerljivi Koba (Kebbell), a vođin stariji sin Blue Eyes neodlučan je između dviju krajnosti. Kobu, koji slučajno ili ne nosi isto ime kao i slavni Drug Koba (jedan od najpoznatijih Staljinovih nadimaka), godinama su mučili u ljudskim laboratorijima pa je njegova humanofobija razumljiva. S ljudske pak strane ne treba puno objašnjavati – ljudi mrze naprosto zato jer su tome skloni kao vrsta.

Među ljudima je ključni lik Malcolm (Clarke) čija je obitelj obilježena tragedijama proteklog desetljeća. On s malom ekspedicijom odlazi u šumu, ili bolje prašumu, gdje nailaze na Ceasarove majmune i odmah shvate da ni vođa ni sljedbenici nisu obični majmuni, no zadivljeni Malcolm teško će to objasniti ljudima u koloniji, posebice svojevrsnom vođi Dreyfusu (Oldman). Uglavnom, otpočetka je jasno da stvari idu u pravcu kataklizmičkog sukoba (uostalom znamo da sve vodi tome da majmuni potpuno preuzmu planetu za nastavak ili dva) i svi bitni elementi su tu – od ratne psihoze, špijunaže protivnika (tu se posebno ističe lukavi drug Koba) do međusobne nesloge unutar vrsta. Nije to ništa što već nismo vidjeli na velikom ekranu, ali bogme nismo u 3D-u i u ovako raskošnoj produkciji. Ono gdje „Revolucija“ odstupa od klasičnog ratnog filma i u čemu je možda fakat revolucionarna je trenutak u kojem sukob vrsta i civilizacija postaje sukob između dobra i zla, pa se i ljudi i majmuni nađu i na jednoj i na drugoj strani.

Reeves iznimno vješto drži stvari pod kontrolom, sjajno gradi napetost i niti u jednom trenutku ne pušta nogu s gasa kao što ni ne miče pogled s onog kritičarskom oku puno važnijeg – naracije, likova i odnosa među njima. No, ne bi on to mogao sam, ovdje mu je najveća pomoć senzacionalni Andy Serkis. Fakat nevjerojatan frajer – jedan od ključnih likova jedne od najvećih franšiza u filmskoj povijesti („Gospodara prstenova“ gdje je igrao Golluma, ali kasnije i King Konga i kapetana Haddocka u Tintinu) koji već dugo zarađuje milijunske honorare, a malo tko bi ga prepoznao na ulici u rodnom Londonu, kamoli drugdje. Njegov Ceasar osim što suvereno vlada svojim plemenom, podjednakom snagom kontrolira i svaki kadar u kojem se nađe. Iako će se možda nekome učiniti međusobno preslični svi ti majmuni, bez brige, Ceasara ćeš uvijek prepoznati po njegovom imperijalnom, državničkom držanju. Nominacija za Oskara? Zašto ne – ako se lani ozbiljno pričalo o tome da se nominira Scarlett Johansson za „Her“, onda je Serkisov Ceasar čisti zicer.

Cjepidlake će naravno naći milijun primjedbi i ja ih ovom prilikom pozdravljam i prihvaćam sve njihove eventualne „ispravke netočnog navoda“ redom. Da, možda je malo blesavo vidjeti majmune koji govore kako jure na konjima s mitraljezima u šapama, da, možda nije do kraja objašnjeno zašto i kako majmuni tako brzo uče i razvijaju se, da, da, ovo, ono, itd., itd. Ali, pobogu, ovo je holivudski blockbuster s elementima SF-a i fantasy-a, ne skandinavski noir i svako spreman na kvantni skok u širini osobnog logičkog pristupa filmu, koji se obično naziva i suspension of disbelief, uživat će u njemu otpočetka do kraja. Onaj pak tko nije (spreman), bilo bi mu bolje da se što prije spremi, jer ovi će majmuni u kinima vladati još dugo, dugo…  (REVOLUCIJA JE OPET GLADNA…  9/10)

• Tweet
• Pin It