Angelina, američka majka hrabrost
| Zamjena / Changeling, SAD, 2009.., drama, 141 minuta |
|---|
| Režija: Clint Eastwood |
| Uloge: Angelina Jolie, John Malkovich, Jeffrey Donovan, Amy Ryan, Jason Butler Harner, Colm Feore |
Clint Eastwood će u svibnju navršiti 79 godina, što je činjenica koja očito više fascinira druge nego njega samog – naime, i dalje izbacuje barem jedan film godišnje (ili svake druge godine po dva, kao 2006. i lani), a „Zamjena“ i „Gran Torino“, koji uskoro dolazi u naša kina nakon što je iznenađujuće poharao američka (120 milijuna U$D za sada), su mu sedmi i osmi film od početka milenija. Prije dvije godine je tako jedan za drugim izbacio „Zastave naših otaca“ i „Pisma s Iwo Jime“, i tu je rezon bio snimanje dva filma o jednom događaju na istom setu, no „Gran Torino“ i „Zamjena“ dvije su potpuno različite stvari, a potonja je čak i produkcijsko-scenografski prilično zahtjevna. Eastwood je, dakle autor u naponu snage, kreativne, ali izgleda i fizičke, pa bi krajem godine trebali gledati i biografsku dramu o Nelsonu Mandeli s Morganom Freemanom „Invictus“.
„Zamjena“ je snimljena prema istinitom događaju s kraja 1920-ih, a radi se o samohranoj majci Christine Collins (sasvim uvjerljiva, za Oscara nominirana Angelina Jolie), koja ima pristojan posao i sređen život u ubrzano rastućem Los Angelesu, no onda joj nestane 9-godišnji jedinac. Nakon par mjeseci policija ga pronađe, ali Christine tvrdi da to nije njen sin, a kako je policija tada u L.A.-u bila notorno korumpirana (kao što znamo iz „L.A. povjerljivo“ i ostalih romana Jamesa Ellroya) i zbog toga pod velikim pritiskom javnosti i medija (koji su i tada očito imali ogroman utjecaj), u želji da slučaj nestane, Christine najprije uvjeravaju da je to njen sin, a zatim je strpaju na psihijatriju. U tom trenutku stvari su tako mračne i beznadne da čovjek poželi da na scenu upadne aktualni kalifornijski guverner u svom najžešćem Terminator/Commando izdanju i rastjera bagru, ali spas ipak stiže iz jednog sasvim drugog, neočekivanog smjera – od bijesnog radijskog propovjednika Briegleba (Malkovich), žestokog borca protiv korupcije u policiji i gradskoj vlasti.
I tu nailazimo na problem – stvari su crno-bijele: s jedne strane grozni negativci (a kasnije i još jedan, najgori od svih…), s druge beskompromisni, kao suza čisti pozitivci (osim majke koja se ne predaje, velečasnog i njegovih ljudi i odvjetnik pravednik), a sive zone i nijansi nigdje. To je svijet sličniji Eastwoodovom romantičnom, jednodimenzionalnom Prljavom Harryu nego autorovoj razvijenoj, aktualnoj fazi, ali poruka je zato jasno odaslana: kolikogod se vlastodršci osilili, pravda i demokracija će kad-tad prevladati. Toliko od Eastwooda, nekadašnjeg umjerenog republikanca u godini velikih promjena. Svašta će se tu do kraja još izdogađati, doduše malo toga lijepoga, a Eastwood suvereno, iako mrvicu presporo, stvari privede kraju, zadržavajući zavidan nivo mučnine, gorčine, ali i napetosti, u filmu dostojnom velikog autora, ali ne i u vrhu njegova opusa… (DODATNI BOD ZA PLEMENITOST 7/10)
Poslovni dnevnik, 2009.
