Uloga imenjaka Woodya, dobrodušnog, ali mrvicu tupastog konobara proslavila je Harrelsona, koji se u njoj pojavio u 200-tinjak epizoda u osam sezona, a uspjeh je tim većim jer je Woody uskočio u čizme preminulog Coacha (Nicholas Colosanto), čovjeka srodne bistrine i duševnosti, inače jednog od najobožavanijih likova američke televizije ’80-ih…
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.