Jadan Batman! Ni Superman mu ne bi pomogao!
| Batman Forever, SAD, 1995., akcijski, 121 min. |
|---|
| Režija: Joel Schumacher |
| Uloge: Val Kilmer, Tommy Lee Jones, Jim Carrey, Nicole Kidman, Chris O'Donnell, Michael Gough, Pat Hingle |
Prije šest godine Batman se gnjavio s Jokerom, nešto kasnije zlopatio se s dosadnim pingvinima, a ove godine izlu|uje ga niz novih likova, Harvey Two Face i Riddler kao bad guysi, te mladi trapezist koji mu se uporno pokušava prikrpati, a kada u tome uspije dobiva nadimak Robin. U svom trećem ukazanju Batman se pojavljuje nešto drugačiji nego smo navikli. Iako redatelj Joel Schumacher misli da je jedno od osvježenja filma “Batman zauvijek” u tome što je Val Kilmer seksipilniji od Michaela Keatona, u čemu mu po njegovom mišljenju osobito pomažu gumene bradavice, s kojima se pak nikako ne slaže Batmanov stvoritelj Bob Kane, zapravo je glavna novost trećeg Batmana tužna spoznaja da se iz campa pretvorio u ordinarni kič.
Nakon što je dosadio i samom Tim Burtonu, redatelju prva dva filma, u Warneru su, iznervirani darkerskim štimungom prethodnika, odlučili uvesti svijetlije tonove i ciklus o Batmanu bezbolno prevesti u mainstreem. Idealnim egzekutorom takvih njihovih namjera pokazao se redatelj Joel Schumacher, autor filmova kao što su “Tanka linija smrti”, “Dan ludila” i “Klijent”. On je zajedno sa scenaristima iz Batmana bezbolno odstranio sve mračne tonove, duhovite subverzije i perverzije, a zadovoljio se vizualnom i glumačkom raskoši koju mu je pružao obilan budžet filma. Burtonovu darkersku viziju Gotham Cityja zamijenio je neonski kolorizam koji ga je pretvorio u Disneyland, ambivalentan Batmanov lik zamijenio je možda uistinu seksipilniji, no beznadno prazan tip sa smiješnom maskom. a duhovite, inteligentne, pervezne, ali i vrlo ljudske negativce, kakvi su bili Joker i Pingvin, pokušali su nadomjestiti maskom raskošni, no zapravo nemaštovito koncipirani Harvey Two Face i Riddler. Potonjoj dvojici nisu mogli značajnije pomoći ni genijalci kakvi su Tommy Lee Jones kao Harvey Two Face i Jim Carrey kao Riddler. Dok ovaj zadnji uglavnom urla i manijakalno se krevelji, Tommyja Leeja Jonesa u filmu se jedva i zamjećuje. Najdosadnijeg lik iz stripa, Robina, s jednakom je količinom karizme odigrao Chris O’Donnell, jedan od onih precjenjenih holivudskih klinaca pred kojima je navodno velika karijera, iako mislimo da nije. Okružena svim tim dosadnjacima pod gumenim maskama, svoju je priliku relativno vješto iskoristila Nicole Kidman, doduše više samom pojavnošću (ok, ok, seksipilom), no nekom velikom glumačkom kreativnošću.
Schumacher se pak odlučio za uobičajenu holivudsku strategije – gomilanje spektakularnosti svih vrsta, scenografskog i kostimografskog bogatstva, dojmljivih specijalnih efekata i snimateljskih bravura, bombastično, glasno, šareno i nabrijano montažom i glazbom. Tim Burton, priznajući kako nije gledao film, ironično je prokomentirao kako pretpostavlja “da on više nalikuje mjuziklu ‘Moje pjesme, moji snovi’, a manje njegovim filmovima.” Burton, na žalost, i ne zna koliko je ovaj put promašio: kad bolje razmislimo”Moje pjesme, moji snovi” zapravo su sasvim zgodan i vrlo rafiniran film. (BOLE OČI 2/10)
Radio 101, 1995.
