Kako je Ribafish otkrio da je ostario… i njegov sin također
| Assassin's Creed, SAD, V.Britanija, Francuska, Hong Kong, 2016., SF akcijski, 115 minuta |
|---|
| Redatelj: Justin Kurzel |
| Uloge: Michael Fassbender, Marion Cotillard, Jeremy Irons, Brendan Gleeson, Charlotte Rampling, Michael Kenneth Williams, Denis Menochet, Ariane Labed |
„Kao prvo, film mi se jako svidio. Obožavam specijalne efekte i green screen i stvarno je sve izgledalo jako stvarno.
Jedino što mi se nije svidjelo je to da su produžili priču preko cijelog filma. Naime, doslovno sve što se radi u filmu je samo skakanje, trčanje i traženje filma, ali kao što sam rekao – specijalni efekti su fantastični.
Ne bih htio da mi tata kupi igricu Asassin’s Creed jer je ista tema kao u filmu, ali nema sf dodatka, ali bih svejedno htio da mi kupi GTA 5 ;).“
Ono kad ti dijete brutalno iskreno napiše u pet rečenica nešto između recencije i pisma Djedu Mrazu… No, što je najbolje, stvarno je pogodio bit!
Prestar sam i previše volim svoje dijete, žene, hranu, i sve ostale hedonizme da bih se zavukao u igranje igrica na plejki. I uvijek sam bio škrt za kupit je, tako da sam ostao uskraćen za uživanje u igricama poput Warcrafta, Grand Tourisma, Assassin’s Creeda… Ali kako nema filmova o Jet Set Willyju, Pacmanu i Daley’s Thompson Decathlonu, odveo sam Juniora na nešto o čemu više zna od mene. Rekoh, to što sam stara konjina ne znači da mi se ne može svidjeti nešto novo i moderno.
I bio sam u pravu, ali i nisam, no krenimo od početka.
„Assassin’s Creed“ priča o borbi Assassina i Templara. Cal Lynch je ubojica kojeg neki masoni/farmaceuti preko zgodne doktorice šalju u 15. stoljeće u Španjolsku kako bi kroz svog pretka Asasina pomogao u borbi protiv Templara i pronašao čarobnu jabuku koja rješava sve probleme svijeta.
Ok, bajkica idealna za igranje i borbu dobra i zla, iako ni Asasini uopće nisu neko cvijeće. Plošno, predvidivo i nedorečeno jer te sve navodi da navijaš za jednu boju, koja je u principu sastavljena od lopova i ubojica. Kako je Junior rekao kod treće scene – sve mi se čini da ćemo gledati i nastavke…
Glumci tako tako. Michael Fassbender u glavnoj ulozi izgleda kao Patrik Ćavar u najboljim godinama, onako žilav, ali ne prebildan, Marion Cotillard kao toplo/hladna doktorica izgleda kao stilizirana Mirela Holly i samo čekamo kad će se ta ledena štreberica otopiti i napokon zažvaliti plavookog zloćka. A tu je i njezin tata Jeremy Irons koji djeluje kao da je svojih pet scena odradio u jedno popodne, bez previše vjere u uspjeh. A i takav je najjači u filmu. Tu je i neki veliki debeli zloćko poput Badže iz Popaja kojeg su srećom stavili na konja jer nemre hopsat kao Asa Sinčići…
I tako sve ide nekim potpuno predvidljivim tijekom, Asasini hopsaju i trče prema vrhu zgrade jer mogu sletit, ali ne i letit, scene dosadne doktorice i lijepog Miće, neki sporedni likovi kojima se sprema sporedna budućnost… Mogli su napraviti super spot od deset umjesto da ovo vrte u krug, čovječe, stvarno je sve isto…
Jedini problem leži u tome da se taj spot, odnosno scene trčkaranja ne možeš riješiti sljedećih tjedan dana. Bokte, sanjao sam je kako je dobro napravljena. Toliko je dinamično i realistično da sam se sjetio kako smo u školskoj priredbi u Domu Armije 1978. godine svi htjeli biti gimnastičari jer su neki klinci iz petog be radili zvijezde i špage… Samo da se Rok ne ufura u one parkoure i slična džipanja po pothodnicima…
Uglavnom, mišanca skakutanja, sjajne koreografije i kostima, kilavog scenarija i opće praznine kad se upale svjetla. Mislim da starim, ali i da sam pročitao previše knjiga za današnjeg prosječnog kino-posjetitelja. Ali scene jurnjave – svaka čast! (OČESINSKA OCJENA: ROK 8, RIBA 4 = 6)
