Izvanzemaljci izvan sebe od holivudske gluposti
| Dolazak / Arrival, SAD, SF drama, 116 minuta |
|---|
| Redatelj: Denis Villeneuve |
| Uloge: Amy Adams, Jeremy Renner, Michael Stuhlbarg, Forest Whitaker, Sangita Patel, Tzi Ma, Abigail Pniowsky, Mark O'Brien |
„Zašto su oni tu?“ tagline je novog holivudskog SF spektakla kanadskog čuda od redatelja Denisa Villeneuvea. Gledatelj koji u sebi posjeduje bar zrnce kritičkog razmišljanja gledajući priču o lingvistici koja pokušava od iznenada pridošlih vanzemaljaca saznati odgovor na to pitanje, također se u nekom trenutku mora zapitati: „A zašto je ovaj film uopće tu“?
Krenimo redom. Za film toliko opsjednut riječima, fascinantno je koliko su riječi na kojima je baziran, tj. njegov scenarij stupidni. Zapravo, u mnogim trenucima gledatelj se pita da li stvarno autori misle ozbiljno ili je ovo neka autoironična šala koja nije do kraja uspjela?
Stvari počinju s flashbackom (ili flashforwardom?) u kojem Villeneuve prepričava nesretni život ranije spomenute doktorice lingvistike Louise Banks (Amy Adams, patetična do bola), na najbanalniji način stilski potkradajući Terrencea Malicka, što uključuju sve lens flareove u magic houru koje možete zamisliti, i naravno naratora u offu. Scenarističke budalaštine kreću odmah nakon toga – Louise kojoj po prikazanom u prologu nije stalo ni do čega u životu (naime, umrlo joj je dijete), odmah će skočiti na poziv američke vojske da ide malo popričati s vanzemaljcima. Po nju će doći razroki Forest Whitaker, i to zato što ona najbolje na svijetu prevodi s farsija. Da li to znači da su alieni porijeklom iz Irana kao i Hrvati? No, neće to ići lako, prvo će Louise poslati vojnike da helikopterom skoknu do Harvarda i pitaju drugog lingvista neko nejasno pitanje. Da, baš bi u situaciji u kojoj je cijela planeta stala jer se na 12 lokacija spustilo isto toliko ogromnih svemirskih brodova Amerikanci gubili vrijeme na vozikanje helićem. Naravno, priču prate isječci TV reportaža na kojima, eto baš slučajno ni u jednom trenutku ne vidimo kako izgledaju ti brodovi, kako bi Villeneuve sačuvao iznenađenje za kasnije. Sigurno bi sve televizije u tom slučaju prikazivale intervjue s ljudima na cesti. Ništa se ne poboljšava situacija ni kad Louise stiže na mjesto slijetanja. Njen ulazak u svemirski brod u kojem ‘interstellarovski’ vlada nekakva obrnuta gravitacija najdosadniji je uvod u susret s vanzemaljcima još od „Zontara: Osvajača s Venere“. Središnji i najdulji dio filma u kojem Susan i njen kolega teorijski fizičar Ian ‘razgovaraju’ s vanzemaljcima zanimljiv je zbog samo dvije stvari – samih vanzemaljaca koji izgledaju kao dosta kul kombinacija hobotnice i stabla, i njihovih ‘Rorschahovih krugova’ preko kojih komuniciraju s ljudima. Naravno, taj cijeli dio zapravo je komorna drama koja se mogla snimiti u crnoj sobi Medike za 200 kuna, s tim da bi Neven Aljinović Tot jamačno bolje odglumio teorijskog fizičara od Jeremya Rennera.
Ako vas kojim slučajem nisu ubile ni patetika ni dosada (film se toliko sporim tempom vuče, a ljudi u njemu se ponašaju toliko glupo, da prosto poželite da ih vanzemaljci na brzinu satru kakvom vatrenom megakuglom, ali avaj, oni su dobroćudni), dokrajčit će vas meta-završnica u kojoj će se, kojeg li čuda, potpuno antiklimaktično riješiti stvar pomoću ‘nelinearnog vremena’, tj. plot devicea koji je na nivou onoga „oh, to je bio samo san glavne junakinje“. Ovdje se radi o poruci koju doktorica treba na privatni mobitel reći kineskom generalu da bi ovoga spriječila da torpedira vanzemaljce, koju će joj on reći u flashforwardu koji se događa baš u tom trenutku u filmu. Christopher Nolan bi je bar stavio iza neke police za knjige…
Teško je zaključiti zašto se Villeneuve nakon sjajnog „Sicaria“ upuštao u ovu glupost i kako je nije uspio bar donekle zakrpati. Možda se tajna krije u scenaristu, stanovitom Ericu Heissereru, koji je za potrebe filma adaptirao kratku priču Teda Chianga „Story of Your Life“, a dosadašnja dostignuća bila su mu scenariji za reboot „Strave u Ulici Brijestova“, „Final Destination 5“, prequel „Stvora“ i film katastrofe s Paulom Walkerom „Hours“, koji je i režirao.
No, ipak nevjerojatno je da produkcija s budžetom od 50 milijuna dolara nije mogla unajmiti nekog script doctora da učini scenarij suvislim i dovuče film barem u područje podnošljivog. Nakon „Dolaska“ gotovo da bi ovako, po pamćenju, potpisali da je „Kontakt“ Roberta Zemeckisa bio remek-djelo. (4/10)
Foto/video: FilmNation Entertainment
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
