Američka horor priča: Hotel / American Horror Story: Hotel, SAD, horor drama, 5. sezona, 1 epizoda x 60 minuta |
---|
Autori: Ryan Murphy, Brad Falchuk |
Uloge: Kathy Bates, Lady Gaga, Sarah Paulson, Wes Bentley, Matt Bomer, Evan Peters, Chloë Sevigny, Dennis O'Hare, Cheyenne Jackson, Angela Bassett |
Jao, što smo kontroverzni!
Sarah Paulson puca se u žilu… DROGOM!!!
Maxa Greenfielda neki demon siluje… U GUZU!!!
Max Greenfield pokazuje golu… GUZU!!!
I Matt Bomer pokazuje golu… GUZU!!!
I Cheyenne Jackson i Wes Bentley i Evan Peters će jamačno do kraja sezone također pokazati golu… GUZU!!!
Lady Gaga ne pokazuje golu guzu jer nosi… TANGE!!!
Lady Gaga ima neke svjetlucave naljepnice… NA SISAMA!!!
Lady Gaga i Matt Bomer s još jednim parom prakticiraju grupni… SEKS!!!
Lady Gaga i Matt Bomer kolju ljude usred grupnog… SEKSA!!!
Lady Gaga i Matt Bomer šmrču… KOKAIN!!!
Lady Gaga je odjenula… NEŠTO EKSTRAVAGANTNO!!!
Lady Gaga krade djecu… DJECU!!! PLAVOKOSU DJECU!!!
Dennis O’Hare oblači se… U ŽENSKO!!!
Kathy Bates govori proste riječi… RIJEČI!!!
Ryan Murphy je tako kontroverzan. I hrabar i odvažan i beskompromisan i originalan i pun vizije i pravi umjetnik i, da, ovo je sarkazam. Ali Ryan Murphy ne razumije sarkazam. Ryan Murphy je prva psovka, prva dlaka ispod pazuha, prva polucija, prva erekcija, prvi pornić, prvi seksić, prvi horor, prvi neopravdani sat, prva jedinica iz vladanja, prvi ukor pred isključenje, prvi joint, prva spolna bolest, najobičniji obred odrastanja od kojega bez razloga radiš dramu; Ryan Murphy je ono kad misliš da si anarhist, da si revolucionar, da si frajer, a zapravo si samo nedorasli junfer koji sebe shvaća malčice preozbiljno pa mu se drugi smiju; Ryan Murphy je neodređeno senzacionalistički naslov na internetskom portalu iza kojega se ne krije ama baš nikakav sadržaj; Ryan Murphy je činjenica utoliko što postoji, kao što postoje virusi, vjerski kultovi, žohari.
Kao nijedna sezona dosad, „Američka horor priča: Hotel“ ogolila se – doslovno i metaforički (pričekajte dok Ryan Murphy zgugla što znači „metaforički“) – već u prvoj epizodi. Prije „Hotela“, Murphy nas je barem na/pri početku svake pojedine sezone pokušavao zavesti atmosferom, ekscentričnošću, Jessicom Lange, pa bismo tek negdje oko treće, četvrte epizode shvatili da ni radnje ni poente zapravo nema i da samoproglašeni umjetnik samo baca boju na zid i svoju papazjaniju besramno naziva muralom, no sada nije imao dovoljno strpljenja čak ni da nam zamaže oči, već ih šamara prizorima drogiranja, klanja, jebanja, prizorima koji šokiraju samo svojom beskonačnom repetitivnošću, a uzbuđuju tek najnezreliju publiku koju valjda i poljubac Madonne i Britney ispunjava istinskim, sablažnjivim sladostrašćem. (ŠTETA LIJEPIH GUZA 2/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
2 Comments