O ne, Alvin se vratio!
| Alvin i vjeverice 3: Velika Alvintura / Alvin and the Chipmunks: The Road Chip, SAD, 2015., igrano-animirana komedija, 92 minute |
|---|
| Režija: Walt Becker |
| Uloge: Jason Lee, Justin Long (glas), Matthew Gray Gubler (glas), Jesse McCartney (glas), Kimberly Williams – Paisley, Josh Green, Tony Hale, Bella Thorne, Eddie Steeples |
O čemu se tu radi… Alvin je bistar mlad vjever koji s dva frenda, štreberom i debeljkom (Simonom i Theodoreom), ima dar govora i još gore – pjevanja. Kroz trodijelnu sagu o njihovim avanturama su se tu pojavile i tri ženke vjeverice, par novih djevojaka Alvinova posvojitelja Davea (Jason Lee), putovanja, džungle, kruzeri i općenito – jedna velika rajngla bućkuriša u kojoj iscenzurirani scenaristi pokušavaju na silu zabaviti američku mladež.
U ovom, četvrtom dijelu Dave se zaljubi u zgodnu kirurginju (Kimberly Williams – Paisley) koja ne skida stetoskop (kirurginja, helou!?) i želi s njom na romantičan odmor bez vjeverica. Njima za kaznu uvaljuju iritantnog i bezrazložno podlog kirurgičinog sina Milesa (Josh Green), koji ih kinji i muči, ali odjednom postaje dobar i pozitivan. Svi skupa kreću spriječiti vjenčanje u Miami, ali se niotkud stvori nekakav moderni Gargamel, pardon, užasno zločesti i nesposobni policajac koji ne želi vjeverice u avionu. Pa moraju pješke. Besmisleno, ali američka teen komedija, što reći.
Ideja o digitaliziranim slatkim bucmastim krznašima je očigledno ubola u dubok ćup s medom, jer se eto pojavio i četvrti dio, a sudeći po globalnoj debilizaciji i stanju na svjetskim kasama (171 milijun dolara trenutno) – bit će ih najmanje još toliko.
Pomalo ljut što mi Junior već ne ide solo gledati filmove koji su u rangu nakaznosti (ono, dajte mi film u kojem se dijete od deset godina neće pet puta nasmijati jedino nelogičnostima u scenariju), sjedam u kino i čekam uz 20 minuta reklama. Svjestan da će mališa fakat vrlo skoro odlaziti sam u kino, stavljam mu ruku preko ramena i pričam neke životne mudrosti dok krade moje kokice. U biti, svaki je film lijep kad ga gledaš sa svojim klupkom zločestih gena, zaboravite pretprošlu rečenicu…
Djeca koja gledaju Alvina dobivaju u biti jednu jako lošu odgojnu poruku – sinko, samo ti zajebaji svog oca jer će ti on iovako ionako to oprostiti zato što te voli.
Tata od vjeverica, Dave, je jadan kao Budiša. Cijelo vrijeme ga prcaju, od njega rade idiota, ne može ni ševiti niti se odmoriti, a Alvin je na kraju uvijek simpatičan. To je bilo zabavno u prvoj epizodi, ali više nije. Animacija je predivna, dlakava klupka bih si najradije uzeo za doma, a sve osim trčanja je dovedeno do genijalnosti. Najslađi su kad plešu. Ali plesali su i u prva dva dijela, uglavnom na iste pjesme. Naravno da su im glasići na heliju, jer su kao sitni, pa to dodatno bode uši. Najgori dio su ipak uloge tinejdžera, Milesa i neke pevaljke koja vuče na ranu Britney Spears feat Minea, jer oboje glume u rangu srednjeg Vedrana Mlikote – dakle, jedna i pol facijalna ekspresija (tup, tupo nasmijan) i gledanje u krivom smjeru. Katastrofa.
Rokatanski je oko pola filma počeo s puhanjem balona u fanti, nastavio s vrpoljenjem i skidanjem cipela te završio s griženjem prstiju. Mojih. Ali svejedno je držao stranu da mu film nije loš. Ono, prolazno, kad bi trebalo pisati zadaću… Niti nekog najboljeg dijela, niti reference, apsolutna tabula rasa. SAD : Hrvatska 1:0, ovo je stvarno besmisleno gubljenje vremena, ako ste u životu pročitali išta nakon šegrta Hlapića… (OČESINSKA OCJENA: TATA 2 SIN 6 = 4/10)
Foto/video: Twentieth Century Fox Film Corporation
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.
