Brad i Marion kao Prle i Tihi
| Tajna veza / Allied, SAD, 2016., špijunski ljubić, 124 minute |
|---|
| Redatelj: Robert Zemeckis |
| Uloge: Brad Pitt, Marion Cotillard, Jared Harris, Lizzy Caplan, Simon McBurney, Matthew Goode |
To je dakle taj film koji je navodno razorio čelični, platinasti holivudski brak Angeline Jolie i Brada Pitta. Pa i nije nešto, reći će možda neki putnik namjernik (i biti ipak u krivu), ali je svakako nemjerljivo bolji od „Mr. & Mrs. Smith“, filma koji je presudio prethodnom Pittovu braku, onom s Jennifer Aniston. Marion Cotillard i Brad Pitt svoju su navodnu avanturu na setu naravno zanijekali i mi im nemamo razloga ne vjerovati, pogotovo stoga što oko casual kino gledatelja ne uočava neku posebnu kemiju među njima.
Oboje su naravno sjajni glumci (on je ovdje čak i nešto bolji od nje) i priču o dvoje špijuna koji se usred rata zaljubljuju i vjenčaju prodaju bez problema, kao i pripadajuću međusobnu kemiju. No, one prave, Kate & Leo (koji kažu da nikad nisu bili ništa više od najboljih frendova) kemije tu nema ni u tragovima. Uglavnom, „Allied“ počinje kao neki mogući sequel „Casablance“, onda na trenutak podsjeti na „A Streetcar Named Desire“, zatim malo kanalizira „Otpisane“ s Pittom i Cotillard kao Prletom i Tihim, da bi onda neočekivano zaprijetio postati neka nova varijanta „Mr. & Mrs. Smith“, što se srećom ipak ne dogodi.
Film počinje dolaskom savezničkog agenta, Kanađanina Maxa Vatana (Pitt) u Casablancu 1942. gdje mu je veza Francuskinja Marianne Beausejour (Cotillard). Njihov je zadatak likvidacija njemačkog ambasadora, a paravan im je naravno brak, no ljepljiva pustinjska vrućina polako odradi svoje i dvoje vrhunskih profesionalaca učini ono što oboje znaju da im nije baš najpametnije – zaljube se jedno u drugo. Marianne se otpočetka gradi kao misteriozniji i višedimenzionalniji lik od pomalo šutljivog, na posao fokusiranog Maxa i tu je zametak događaja iz drugog dijela filma u kojem nalazimo naše golupčiće u Londonu, ovaj put u stvarnom braku i s bebom.
Njihovu idilu ne kvare ni česta bombardiranja ni Maxova poslovna izbivanja, već crv sumnje koju Maxu usade njegovi pretpostavljeni koji su uvjereni da je Marianne zapravo njemačka špijunka i daju mu kratki rok da „razriješi“ situaciju. Ovo nije spoiler, osim za one koji ne gledaju trailere ili pak one koji nikad nisu gledali neki špijunski film ili pročitali ijedan špijunski roman, jer takav je zaplet u zraku od samog početka. Sve tu onda ide svojim tokom – Maxa polako gricka paranoja, a ona osjeća da se on promjenio. Pomalo iznenađujući, delikatni, a čini mi se zapravo i jedini mogući rasplet (iako mi se na prvu činio zericu nategnutim) popriličan je downer i nosi univerzalnu, nimalo optimističnu antiratnu poruku – u ratu ne postoje pojedinci i njihove sudbine, a svaki pokušaj normalnog života samo je privid.
U današnje doba sveopće planetarne političke turbulencije „Allied“ je prilično neočekivani komad antieskapizma, crna ovca u aktualnom holivudskom outputu stripovskih superheroja, slatkaste disney-evštine, ljiga rom-koma, vampirsko-zombijevske pucačine i hiperinflacije niskobudžetnih horora. Možda se ovaj film ne bi ni dogodio da u redateljski stolac nije zasjeo veliki i ugledni Bob Zemeckis (trilogija „Back To The Future“, „Forrest Gump“, „Contact“…) i pomalo je neobično gledati Zemeckisov film oslobođen od ikakvih CGI gadgeta (iako lice 53-godišnjeg Brada Pitta povremeno djeluje dosta retuširano) i tako namjerno staromodan i sporovozan, ali to mu je dio šarma.
Neobičan je i prikaz atmosfere ratnog Londona u čitanju Zemeckisa i njegovog scenarista, uglednog Engleza Stevena Knighta (Cronenberogov „Eastern Promises“, Frearsov „Dirty Pretty Things“, „Locke“ – kojeg je sam režirao plus serija „Peaky Blinders“), inače jednog od autora kviza „Who Wants To Be A Millionaire“. Tu se loče, šmrče (!) i kara kao da je sudnji dan, a dvije jako zaljubljene cure (od kojih je jedna Maxova sestra Bridget – Lizzy Caplan iz „Masters Of Sex“) koje žive zajedno i ne mogu maknuti ruke jedna s druge najnormalniji su prizor na svijetu.
Uglavnom, dobro je to, nije genijalno i mrvicu je ispod oskarovske crte (kolikogod nisko ona bila posljednjih godina), ali apsolutno ima smisla i vrijedno je tvog dragocjenog vremena… (7,5/10)
Foto/video: Paramount Pictures
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
