“Odbjegli Django” na rumunjski način

• Tweet
• Pin It

Na prvi pogled „Aferim!“ (hrvatski naziv „Bravo!“ koji nas je podsjetio na doba prevođenja i titlanja „Rana“ nećemo spominjati dalje u tekstu) je najčudnija filmska beštija koja se u puno godina pojavila u našim kinima – crno-bijeli rumunjski vestern koji se događa 1835.! I taman kad bi loš poznavatelj današnjih filmskih prilika mogao zaključiti da se zadnji put nešto ovako egzotično moglo vidjeti na kino programu duboko u 60-ima kad su se uglavnom zahvaljujući Nesvrstanima kod nas uredno vrtili egipatski, indijski, pa i kineski hitovi, moramo mu upasti u misaoni proces.

„Aferim!“ je zapravo lukavo žanrovsko-povijesno perpetuiranje onoga što se zove ‘rumunjski novi val’, u režiji i inače najdomišljatijeg režisera koji dolazi iz te još uvijek filmski zanimljive zemlje – Radua Judea. 38-godišnji Jude ukrcao se na vlak koji su prije desetak godina potegli Puiu i Mungiu (usput, radio je kao asistent na „Smrti gospodina Lazarescua“) s genijalnom „Najsretnijom djevojkom na svijetu“, u kojoj je rumunjski hiperrealizam izmjestio iz mračnog Ceausescuovog svijeta bolnica i abortusa u suvremeni šareno-lažljivi liberalno- kapitalistički. U svom drugom filmu „Svi u našoj obitelji“ poigrao se s gledateljima tako da je prvobitno vrlo simpatičnog glavnog junaka, oca koji dolazi skupiti svoju kćer kod bivše žene da bi je odveo na vikend izlet, kako film prolazi efektno postepeno izopačio u psihopata.

Jude, u opet u sasvim drugačije ruho odjevenom „Aferimu!“, koristi suprotnu „taktiku“ što se tiče razvojnog puta glavnih likova. Otac i sin koji tumaraju Vlaškom, južnom rumunjskom pokrajinom na granici s Turskom, u potrazi za odbjeglim romskim robom, na početku filma prikazani su kao pravi srednjevjekovni primitivci – psuju, vrijeđaju žene i Židove i iz zabave tuku romske robove koje susreću po putu. Nije da je njihova okolina imalo politički korektnija, svijet u kojem se oni kreću samo je mrvicu veseliji od onog iz labuđeg pjeva Alekseja Germana „Hard To Be a God“ ili iz Sokurovljevog „Fausta“ – njime vladaju krv, znoj, sperma (tata i sin će usput posjetiti i jedan kupleraj) i pokoja povraćotina. No, za razliku od likova iz spomenutih filmova, kako će naši junaci provoditi sve više vremena sa svojim ‘ulovom’, tako će i postati ‘ljudskiji’, što će kulminirati u zaista emocionalno intenzivnoj završnici.

Naravno, termin vestern treba uzeti uvjetno. Možda je bolje reći ‘film koji dva glavna junaka provode jašući na konjima’ budući da u njemu nema ni pucanja, ni Indijanki, a ni ćebeta zaraženih velikim boginjama. Ono čega ima je jako puno pričanja (usput, dobar dio dijaloga je radi autentičnosti sastavljen iz povijesnih dokumenata), što u kombinaciji s kadrovima u kojima pratimo likove u totalima, dakle iz velike udaljenosti, djeluje vrlo zamorno i repetitivno. Drugim riječima, opet hiperrealizam, samo iz daljine, na konjima! I s crnim humorom koji bi da je još malo apsurdniji podsjećao na „Monty Python i Sveti gral“ ili neki od filmova s Peterom Sellersom. S tom „napornom“ strukturom koja kulminira finalnim dijelom filma u kojem dolazimo bliže likovima, i fizički i emocionalno, „Aferim!“ podsjeća i na „Policijski, pridjev“, još jedan proslavljeni primjer novog rumunjskog filma koji se ovom kritičaru nije baš svidio.

Slične osjećaje lako je „uzgojiti“ i za „Aferim!“. Gledajući ga jasno vam je da prisustvujete krajnje originalnoj tvorevini majstora svog zanata, koju treba poštovati (film je dobio i nagradu za najbolju režiju na ovogodišnjem Berlinaleu). Uostalom i tema ovog filma, začetak rasizma prema Romima u jugoistočnoj Evropi, teško da može biti aktualnija. No, da ćete previše uživati u njemu, osim možda u zadnjih 15-tak minuta, to sumnjamo. (6/10)

Foto/video: HI Film Productions

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

• Tweet
• Pin It