Ne poželi mamu bližnjeg svog!
| Savršene majke / Adore, Francuska, Australija, 2013., erotska drama, 101 minuta |
|---|
| Režija: Anne Fontaine |
| Uloge: Naomi Watts, Robin Wright, Xavier Samuel, James Frecheville, Ben Mendelsohn, Jessica Tovey, Sophie Lowe |
Ne vjerujem da je itko mogao ostati ravnodušan prema traileru za film „Adore“ – u prekrasnom ambijentu rajske plaže na osami događa se provokativan zaplet koji uključuje dvije najbolje prijateljice u zlatnim četrdesetima i njihove sinove. More, sunce, atraktivna obnažena tijela kako sinova tako i njihovih majki rezultirat će šokantnim ljubavnim zapletom, sugerira traler. Ipak, usprkos provokativnosti koja mu je prokrčila put do prošlogodišnjeg Sundancea, film baš i nije bio uspješan u kinima, a razlog tome je što je, gdje god se pojavio, ismijan. Tek se tu i tamo pojavio neki slabašni kritičarski glas koji ga je pokušao obraniti, no ne previše uvjerljivo. Sad kad se film konačno pojavio i u ponudi naših IPTV videoteka, odlučio sam ga pogledati, ali ne samo zato jer volim šalu…
Naime, usprkos ridikuloznosti kojom zrači već sam trailer, „Savršene majke“ imaju itekako zanimljive kredite: riječ je o ekranizaciji kratke priče slavne nobelovke i feministice Doris Lessing „Grandmothers“, dok je adaptaciju napravio cijenjeni britanski dramatičar Christopher Hampton, najpoznatiji po scenarističkim adaptacijama Frearsovih „Opasnih veza“ (1988.) za što je nagrađen Oscarom, te „Okajanja“ (2007.) za koje je nominiran za istu nagradu. Pridodamo li tome Naomi Watts i Robin Wright, dvije fantastične i prekrasne glumice koje posljednjih godina blistaju gdje god se pojave, ovaj film neprijeporno obiluje jakim adutima. I doista je nevjerojatno kako ih je luksemburška redateljica Anne Fontaine baš sve pogrešno odigrala.
Lil (Watts) i Roz (Wright) prijateljice su od malih nogu, žive u neimenovanom mjestu na australskoj obali, u susjednim kućama uz samo plažu. Lil je udovica, a Roz udana za kazališnog redatelja koji se zbog posla sprema preseliti u Sidney. Obje su majke, njihovi sinovi Ian i Tom mogli bi imati dvadeset godina u trenutku kad počinje priča filma. Njih četvero dane provode u svojevrsnoj idiličnoj izolaciji, film jedva i prikazuje dio njihovih života koji se odnosi na uobičajene obaveze, školu, posao i druge sitnice koje nama običnim smrtnicima uzimaju najveći dio vremena, pa tako stječemo dojam da oni dane provode na plaži u plivanju, sunčanju i surfanju. I onda, jedne večeri, Lilin sin Ian zabrije s Roz, bez mnogo okolišanja i nećkanja s obje strane. Rozin sin Tom igrom slučaja shvati što se dogodilo i već sljedećeg dana odlazi sve ispričati Lil, no seksualni incident njegove majke i najboljeg prijatelja nije ga razljutio već – inspirirao. I kao što već slutite, niti Lil nije se dugo opirala Tomovoj incijativi. 24 sata kasnije već imamo situaciju koja se čini kao ispunjenje sna svake prave kuguarke, dvije majke u strastvenoj vezi s apolonski građenim mladićima. I dok bi većina nas naviklih na uobičajene ljudske odnose i tradicionalnu dramaturgiju na ovom mjestu očekivali neke sitne probleme, zaplete, emocionalne dvojbe, optuživanja, nelagode, bijes i suze, film nudi tek nekoliko neuvjerljivih redaka dijaloga tipa, „to je neprihvatljivo“, „prešle smo liniju“, „moramo stati“. No, niti to neće dugo trajati, scenu-dvije kasnije svjedočimo novom razgovoru dviju frendica koji će bez mnogo dramatiziranja zapečatiti situaciju, „Ne želim prestati, uostalom ne razumijem zašto bismo trebali prestati“, lapidarno će Lil.
I živjeli bi njih četvero sretno do kraja života da dvije godine kasnije Toma posao (poput oca i on se bavi kazalištem) nije odveo u Sidney. Baš kao što su Lil i Roz očekivale, njihovi mladi ljubavnici kad tad poželjet će druge, mlađe žene, no to ipak nije kraj ove zapetljane i zakučaste priče koja se čini kao da je nastala tako što je netko uzeo sinopsis za kakav MILF pornić i ubacio ga u kakav državni program za razvoj scenarija gdje su pak izbacili sve porno scene i ubacili glumačko gledanje u daljinu, nebo, oblake, pučinu, strop, bilo što, glavno da ima težinu. No, istovremeno propustili su likovima dati bilo kakav socijalni background pa o njima zapravo ne znamo gotovo ništa, tek slutimo zanimanja nekih od njih. Posve očišćen od utjecaja vanjskog svijeta, sveden na par lokacija i mali broj likova, film se doima poput kakve seksualne utopije, no ovaj put nije riječ o adolescentskim fantazijama, već o ženskom suočavanju s vlastitom seksualnošću, tabuiziranim željama i vlastitim starenjem. Lessingova je priču napisala u devetom desetljeću života i moguće da ona funkcionira na papiru, kratke priče dozvoljavaju ovaj tip stilizacije i apstrahiranja, međutim pravocrtnost i serioznost s kojom je redateljica Anne Fontaine ispripovijedala priču pretvorilo ju je u farsu koju je nemoguće shvatiti ozbiljno. Idealizirani ambijent, prekrasni glumci, rafinirana fotografija francuskog snimatelja Christopha Beaucarnea („Gospodin Nitko“) samo dodatno potcrtavaju fantazijski karakter filma i pretvaraju ga u bizaran porno trash, lišen svakog realizma, čak i onog pornografskog.
No, usprkos svemu navedenome, „Savršene majke“ nisu posve lišene privlačnosti, a glavni su razlog tome Naomi Watts i Robin Wright koje ipak uspijevaju filmu udahnuti makar nešto suptilnosti i neupitne erotiziranosti. Gledajući ih kako daju dozu digniteta čak i nevjerojatno stupidnim dijalozima poput ovih Hamptonovih (što se ovaj put dogodilo ovom sjajnom piscu nikada nećemo saznati), možemo samo požaliti što ovako provokativna i zanimljiva tema nije dobila primjereniju filmsku obradu. (KUGUARSKA PLAVA LAGUNA 3/10)
