Tko preživi, pričat će / A Million Ways To Die In The West, SAD, 2014., western komedija, 116 minuta |
---|
Režija: Seth MacFarlane |
Uloge: Seth MacFarlane, Charlize Theron, Liam Neeson, Giovanni Ribisi, Amanda Seyfried, Sarah Silverman, Neil Patrick Harris, Wes Studi |
„Video Killed The Radio Star“. Tako bi se otprilike, citatom naslova prastarog hita The Bugglesa, one hit wonder banda legendarnog producenta Trevora Horna moglo ukratko opisati trenutno stanje filmske karijere Setha MacFarlanea. Naime, cijenjeni 40-godišnji komičar i animator (koji između ostaloga stoji i iza „Family Guya“ i „American Dada“) konačno je nakon preklanjskog spektakularnog uspjeha svog „Teda“ (549 milijuna U$D na uloženih 50-ak, a i kod nas sjajnih 81.722 gledatelja!) odlučio izaći iz sjene autora i voice-over majstora i stati ispred kamere. I to u velikom stilu – najprije se to dogodilo na lanjskim Oskarima, a sada evo i njegovom prvom glavnom ulogom.
Svi koji su gledali te Oskare i pritom se osjećali nelagodno zbog promašenog MC-a znat će o čemu govorim – Seth MacFarlane naprosto nije rođen ni za stand up komičara, ni za voditelja ceremonija, a ni za glumca. Ima nešto u toj njegovoj bezizražajnoj, pomalo slatkastoj, a zapravo duboko ironičnoj faci što priječi njegov inače neloš, povremeno i dosta urnebesan materijal da zasja u punom sjaju. Glupo zvuči, ali čovjek je izgleda naprosto prezgodan za komičara (makar i nije bogzna kako zgodan). Nije naravno imperativ da netko bude gadan kao lopov ili barem kao Louis CK da bi bio vruća stand up ili ina komičarska roba, ali pogledajmo samo aktualnu englesku komičarsku repku – Gervais, Pegg, Coogan, Brand… sve jedan antipatičniji od drugoga. Sličan problem ima i Dane Cook, ozbiljno zgodan frajer kome stand up ide OK, ali na filmu nikako da ga krene.
Bilo kako bilo, sad je MacFarlaneovih pet minuta (ili pet godina, svejedno) i on će ih iskoristiti kako zna i umije. Evo ga sad stoga u western parodiji koja očito puca visoko, a pogađa znatno niže, ili najčešće promašuje metu. MacFarlane igra Alberta, momka izgubljenog u divljini Divljeg zapada koji ima manire i spiku frajera iz 21. stoljeća, ali je eto zapeo negdje u 1880-ima. Kad ga ostavi cura Louise (Seyfried), i to zato jer jer je neambiciozan a i pičkica, (Albert se grozi oružja i dvoboja, pa je s jednog upravo pobjegao), padne u depresiju. Albert je inače ovčar, ali je jasno da nije rođen za taj posao, a dane provodi u lamentiranju sa svojim frendom Edwardom (Ribisi) o tome kako je Divlji zapad ružan, prljav, opasan i zapravo odvratan. Taj pak Edward ima zaručnicu Ruth (Silverman) s kojom se jako voli, ali se oni, religiozni kakvi jesu, „čuvaju“ za brak, iako je Ruth iznimno vrijedna i predana prostitutka u lokalnom salonu.
Takav je otprilike humor tokom cijelog filma – MacFarlane očito misli da je smještanje moderne, ultracool hipsterske spike u ambijent prljavog Divljeg zapada urnebesan. Na početku mu to još i polazi za rukom, ali se fora vrlo brzo izliže. Onda se u njihovoj zabiti pojavi misteriozna Anna (Theron) koja se odmah sprijatelji s Albertom i odluči mu pomoći da povrati Louise koja se u međuvremenu spanđala s lokalnim fićfirićem, bogatim i uspješnim vlasnikom salona za uređivanje brkova, Foyem (Harris). No Anna je žena zloglasnog bandita Clincha Leatherwooda (Neeson) koji će se uskoro pojaviti u gradu i odmah se namjeriti na sirotog Alberta.
Već negdje nakon trećine filma postane jasno da bi bilo tko od aktualnih komičara, bilo sveprisutni Seth Rogen ili Jonah Hill ili čak već solidno naporni Will Ferrell (moj osobni izbor bio bi Jason Bateman), bio neusporedivo bolji u ulozi Alberta od samog MacFarlanea. Jer, kao što rekoh, fore i spika mu nisu loši, ima fakat i dobre zajebancije, ali on naprosto nije taj. I onda još, da kompletno zasere stvar, u posljednjoj trećini odvede film sasvim na western teritorij, sve s akcijom, potjerom, indijancima, konjima i čegrtušama. Ne pomaže ni to što u ključnim trenucima umjesto da iznenadi nekim urnebesnim gegom, MacFarlane posegne za najumornijom mogućom forom – onom sa laksativom (bez brige, nije spoiler!). Laksativ je u komedijama trebalo zabraniti još tamo 1994. kad su braća Farrelly u „Glup i guplji“ rekli na tu temu sve što se imalo reći, a mi ga sad imamo u dvije top ljetne komedije u samo par tjedana razmaka (druga je još uvijek aktualna „Osveta na visokim petama“). Inače, ima tu i par zgodnih cameo pojavljivanja, od kojih bar jedno ide visoko među vrhunce filma, ali da ne idemo u spoilere…
Uglavnom, tko ovih dana zaluta u kino i tamo nabasa na „Tko preživi, pričat će“, apsolutno će preživjeti, možda se čak i povremeno nasmijati, ali definitivno neće imati o čemu pričati… (MacFARLANE HITNO NATRAG IZA KAMERE! 5,5/10)
1 Komentar