Literarni prednastavak a filmski nastavak „Da Vincijevog koda“ kao i njegov prethodnik u kina dolazi s velikim oblakom prašine. No, dok je u slučaju „Koda“ u pokušajima da što više ocrni film i odvrati svoju pastvu od njega Vatikan stao na zadnje noge, ovdje je pomalo nejasno radi li se o holivudskim PR trikovima ili stvarnom bijesu crkve. Bit će ipak da je u pitanju PR, jer Vatikan je zasigurno naučio lekciju iz prethodnog filma, koji je, možda i zahvaljujući njihovom golemom otporu, u svjetskim kinima ubrao preko 750 milijuna U$D, kao što su uostalom i knjigu Dana Browna svojim gunđanjem „pogurali“ do nevjerojatnih (preko) 80 milijuna prodanih primjeraka.
Također u usporedbi sa „bogohulnim“ zapletom „Koda“ (Isus je imao dijete s Marijom Magdalenom…), „Anđeli“ su bezazlena pričica za djecu. Stoga u Vatikanu mudro šute, bune se jedino američki katolici, no to su više tamošnja redovna unutarnja previranja između uvrijeđene manjine i ravnodušne većine. Ono što Vatikan jest učinio je da je produkciji zabranio pristup autentičnim lokacijama (čitav film se događa u Vatikanu i okolnim crkvama), ali tu je u igru ušla holivudska industrija magije koja je stvar zapakirala tako scenografski uvjerljivo da im pravi Vatikan uopće nije ni trebao.
Zaplet se ovaj put vrti oko otmice četvorice kardinala uoči izbora novog Pape i eksplozije koja prijeti progutati čitav Vatikan. Po svemu sudeći, iza svega stoje Iluminati, progresivni crkveni otpadnici iz davnih stoljeća, a vatikanska policija je u pomoć nevoljko pozvala profesora Langdona (Hanks), koji na raspolaganju ima tek nekoliko sati. Slijedi prilično stupidna, klišejizirana potjera po Vatikanu i Rimu, prepuna proizvoljnih deus-ex-machina rješenja koje Langdon sipa iz rukava, a koja više podsjećaju na loše kopije Indiane Jonesa (npr. „Nacionalno blago“, „Mumija“) nego na pravu stvar. No, to je i inače problem s Brownovim knjigama, pogotovo s „Anđelima“ – studiozni štreberluk i nadmeno razmetanje bespotrebnim podacima ovdje su maksimalno zagušili zabavni faktor koji je „Kod“ ipak imao, a i čitav zaplet djeluje nategnuto do ruba pucanja po šavovima. Ta Brownova sitničavost filmu ipak donosi ponešto, jer vatikanske procedure i protokoli djeluju autentično, na momente i dokumentaristički.
Inače solidni Ron Howard kao da je odmjesečario kroz film, puno je zainteresiranije djelovao režirajući izvrsnu lanjsku dramu „Frost/Nixon“ (barem šest puta jeftiniju produkciju od ove), a njegovi scenaristi-teškaši Akiva Goldsman („Genijalni um“) i David Koepp (zadnji „Indiana Jones“) ponešto su promjenili Brownov predložak, no ne baš nabolje. „Anđeli i demoni“ će vjerojatno ispuniti svoju svrhu i zaraditi hrpetine dolara, ali da će ući u antologije, i neće.
Komentari