Posljednji dani posljednjeg čovjeka

• Tweet
• Pin It

Kad jednom pomiješate pire s kečapom, nemoguće ih je ponovno razdvojiti. Hmmm. S tom se doista tegobnom životnom činjenicom nije mogao pomiriti glasoviti belgijski redatelj Jaco Van Dormael, autor svojedobnog europskog hita „Toto, heroj“, pa je potrošio gotovo 10 godina života i 60 milijuna dolara kako bi pokušao naći zadovoljavajući filmski odgovor na problem vremenske ireverzibilnosti. Rezultat je iznimno amibicozno ostvarenje koje od gledatelja zahtjeva jobovsku strpljivost pa usprkos nagradi publike na dodjeli Europskih filmskih nagrada, ne čudi slaba gledanost filma, a niti izostanak drugih značajnijih nagrada.

O čemu se radi?

Godina je 2092., a Nemo Nobody (koji nema nikakve veze ni s ribicom Nemom, niti s Verneovim kapetanom Nemom) posljednji je smrtni čovjek na svijetu u kojemu se živi bez zastarjelog načina reprodukcije, seksa i sličnih bakrača. Gledateljstvo putem reality showa „Last Mortal“ prati njegove posljednje dane, tim povodom dolazi novinar kako bi napravio priču o njegovom životu, no Nemova sjećanja ostavljaju ga zbunjenima. Naime, njegova priča počinje groznom odlukom koju mora donijeti kao dijete, roditelji koji se razvode ostavljaju mu da izabere s kojim od njih će nastaviti živjeti, a Nemova sjećanja uključuju obje verzije, koje se pak granaju u više rukavaca, odnosno tri osnovne priče (s tri supruge), a svaka od te tri priča nudi i nekoliko podrukavaca i podvarijacija. Nije lako za slijediti? E pa nije, ali kad jednom shvatite kako sistem funkcionira nije više niti važno hoćete li uspjeti složiti baš svaku kockicu ovog zahtjevnog vremensko-prostornog mozaika, jer film ionako ima viška na sve strane.

Zašto gledati?

U moru holivudskih nastavaka s predvidljivošću koja je dosegla neslućene razmjere, zanimljivo je za promjenu suočiti se s filmom koji od vas zahtjeva nešto više angažmana, Van Dormael pokazuje neviđenu ambiciju i trud oko filma pa i od gledatelja očekuje da uloži određeni napor. Narativna strategija alternativnih povijesti, odnosno što bi bilo kad bi bilo, nudi goleme pripovjedačke potencijale i da je redatelj bio više zainteresiran za priču i likove, a manje za traženje smisla života, mogao je „Gospodin Nitko“ ispasti velik film. Na žalost, to se nije dogodilo, no rezultat ipak nije za odbaciti: vizija budućnosti prilično je zabavno dočarana, narativna nelinarnost ima i svojih šarmantnih trenutaka, spekulacija o petoj dimenziji (vrijeme koje nije jednosmjerno i pravocrtno) intrigira, a glumačka ekipa predvođena Jaredom Letom dobro se nosi sa zahtjevnim višesmjernim razvojem likova.

Zašto ne gledati?

U jednom intervjuu redatelj je objasnio kako investitori nisu znali za kakav film daju novac (bilo bi zanimljivo čuti kako su oni zadovoljni filmom), te da je konačan rezultat iznenađenje i za njega samoga. Nas, međutim, to toliko i ne iznenađuje, naime Dormael je u film natrpao sve SF motive kojih se mogao sjetiti, paralelnu stvarnost, širenje i stezanje svemira, promjenu smjera vremena, efekt leptira, distopijske elemente, zatim sve klasične melodramatske motive ljubavi, braka, razvoda, smrti…tu je još i put na Mars, ubojstvo, snovi, znanstveni komentari… i puno toga čega se prosječni gledatelj već nakon nekoliko minuta ne može sjetiti. I naravno da sve to nije bilo nimalo jednostavno posložiti u samo jedan film, a ponekad se čini kao da je sve te motive nabacao u multipraktik i pritisnuo gumb. Ono što je izašlo van doista je zahtjevno za konzumaciju, osobito obzirom na činjenicu da traje gotovo dva i pol sata. No, umjesto delikatese kojom se nagrađuje gledateljsko strpljenje, „Gospodin Nitko“ zapravo je teški fejk, nekoherentan, afektiran i melodramatičan, ukratko tipični veleumni autorski koncept tako karakterističan za europsku kinematografiju, ali s mnogo više para nego što smo navikli. Prema njemu se i Heideggerov klasik „Bitak i vrijeme“ čini poput lakog štiva.

Zaključak

Prije nego što se zaputite u kino, promislite još jednom da li vas doista baš toliko muči pitanje zašto pri pušenju dim izlazi iz pluća, a ne vraća se natrag u njih. Ako ne mislite da je to tolika enigma, možda možete nastaviti živjeti svoje jednostavne obične živote i bez objašnjenja koje nesebično nudi „Gospodin Nitko“. (NITKO I NIŠTA 3/10)

Net.hr, 2011.

• Tweet
• Pin It