Zašto baš on? / Why Him?, SAD, 2016., božićni rom-kom, 111 minuta |
---|
Redatelj: John Hamburg |
Uloge: Bryan Cranston, James Franco, Zoey Deutch, Kegan-Michael Key, Megan Mullally, Griffin Gluck, Cedric The Entertainer, Kaley Cuoco (glas), Paul Stanley, Gene Simmons, Elon Musk |
Bryan Cranston je bogme ozbiljno odlučio poduzeti sve ne bi li svijet zaboravio da je ikad utjelovio nezaboravnog Waltera White-a (da ne kažem Heisenberga) u „Breaking Badu“ – ovo mu je naime već četvrta glavna uloga u zadnjih 12 mjeseci. Prve tri koje smo vidjeli bile su portreti stvarnih ličnosti – Daltona Trumba u iznimno solidnom „Trumbu“ (za što je Cranston sasvim zasluženo zaradio svoju prvu oskarovsku nominaciju), Lyndona B. Johnsona u tek nešto slabijem HBO-ovom „All The Way“ (nominacije za Emmy i Zlatni globus) te Roberta Mazura, agenta američke carine koji se ’80-ih infiltrirao u organizaciju Pabla Escobara i pridonio njegovom padu (u „The Infiltratoru“ koji je s gotovo polugodišnjim zakašnjenjem u naša kina konačno stigao pretprošli tjedan). Uz to se u 2016. pojavio i u par filmova kao sporedni lik („In Dubious Battle“, „Get A Job“…)
Zašto toliko uvodne priče o Bryanu Cranstonu? Pa iz prostog razloga što bi „Why Him?“ bio najvjerojatnije jedva gledljiv da je u glavnoj ulozi bilo tko drugi do Cranston, uključujući i najvećeg everymana suvremenog Hollywooda, Toma Hanksa. Generička je to, stoput viđena priča o „ljubavi“ između očeva i zetova koja je nakon tupastog „Meet The Parents“ serijala mutirala u nekakav najčešće bolno promašeni mizantropski, hejterski, jebi-mu-milosnu-majku pod-podžanr gorko slatke komedije.
Ali i takvu blesavu, jedva smislenu pizdariju koju bi možda neki njegov kolega odmjesečario na autopilotu, uzeo pare i odlepršao dalje, naš vrijedni Bryan odrađuje na najvišem mogućem nivou. Čovjek je dočekao svojih pet minuta i sada je, na početku svog sedmog desetljeća, očito u životnoj formi. Cranston dakle igra Neda, među svojim zaposlenicima omiljenog vlasnika tiskare negdje u dremljivoj provinciji snježnog Michigana. Ned ima i krasnu familiju – dobrodržeću gđu. Barb (Megan Mullally), bistrog nasljednika tinejdžera Scottya (Griffin Gluck) i najvažnije od svega, kćer miljenicu koja studira na Stanfordu, Stephanie (Zoey Deutch).
Ali kćeri kao kćeri, kad tad se zaljube, i uvijek u krivog frajera, a krivi frajer je teški eufemizam za Lairda Mayhewa (James Franco). Otpočetka tu sve krene naopako – em starci nisu znali da mala ima nekog (a saznaju na prilično bolan način odmah na početku filma), em je taj netko desetak godina stariji, verbalno inkontinentni istetovirani internetski tajkun u zmazanoj potkošulji sileđijki. Slijedi sudar svjetova kad Ned, gđa mu i sin krenu u Kaliforniju provesti Božić sa Stephanie i njenim dragim. Laird je „ekscentrični“ milijunaš koji živi na golemom imanju po kojem se mota hrpa ljudi (njegovih zaposlenika) i brdo egzotične živine (ljame!), sve je pretrpano cutting edge gadgetima i bizarnim hiperseksualiziranim umjetninama, a glavnu riječ vodi njegova ništa manje neobična desna ruka Gustav (Kegan-Michael Key iz „Key & Peele-a“). Uz brdo ostalih pizdarija njih dvojica imaju i doslovce prepisani Clouseau-Cato odnos, što se ovdje više puta i doslovno izrekne.
Laird je tip koji bubne sve što mu je na umu, adehadeovski je zaigran i infantilan, i previše se trudi dopasti Nedu i njegovima pa nije nikakvo čudo da tu brzo dođe do kolizije. No, treba ipak reći da taj dosadni, odavno prežvakani setup ipak hvala bogu ne preraste u totalni rat, najviše zahvaljujući tome što su i Ned i Laird svaki na svoj način zapravo OK tipovi i što obojica iskreno vole Stephanie. A možda i zato što je ovo Božićni film za božićno tržište pa mizantropiju treba ipak držati pod kontrolom. Iako se „Why Him?“ strahovito trudi biti urnebesno smiješan, možda i više nego sam Laird, to mu uspijeva tek povremeno, a kao što rekoh na početku, cijela stvar uspije proći koliko toliko bezbolno najviše zahvaljujući pouzdanom Cranstonu. Od Jamesa Franca naravno nema neke velike pomoći – taj je iritantan i kad glumi iritantne tipove…
I za kraj, možda krivo brijem (ili moderno rečeno pernarevski trollam), ali nekako mi se čini da nije slučajno da je ovo drugi film u zadnja dva tjedna u kojem je u centru zbivanja jedan mlađahni tzv. dot-com tajkun zlatnog srca (nakon bezveznog „Office Christmas Party-a“ u kojem je jednog takvog igrao T.J. Miller). Kao da Silicon Valleyu nakon što su Zuckerberg i Jobs u filmovima prikazani onako kako su prikazani, treba holivudskih mainstream filmova u kojima će njegovi heroji dobiti neko simpatičnije, humanije lice. Ne znam, možda serem, a možda i ne.. (5,5/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.