Tom Hanks u devetom krugu
| Inferno, SAD, 2016., triler, 121 minuta |
|---|
| Redatelj: Ron Howard |
| Uloge: Tom Hanks, Felicity Jones, Sidse Babett Knudsen, Irrfan Khan, Omar Sy, Ben Foster, Ana Ularu |
Sedam i pol godina je prošlo od prethodnog blockbustera snimljenog prema urnebesno uspješnom knjižnom serijalu Dana Browna o profesoru Robertu Langdonu. To je poprilično čudno za pohlepni Hollywood koji rijetko kada ostavlja svoje najbolje krave muzare da miruju tako dugo. Prve dvije ekranizacije („The Da Vinci Code“ iz 2006. i „Angels & Demons“ iz 2009.) zaradile su zajedno finih milijardu i 250-ak milja dolara (na uloženih 275), no dvojka je koštala kojih 25 milijuna više, a zaradila 272 milije manje (ali je još uvijek donijela čistih 93 milijuna U$D profita samo u kinima!). Vrag će znati jesu li na loptu stali zbog tog dramatičnog pada ili zbog toga što je scenarij treće Brownove knjige „The Lost Symbol“ zapeo negdje u slavnom holivudskom development purgatoriju.
Uglavnom, tu su Trojku koja govori o Masonima, a u knjižarama je također bila superuspješna (tiraža preko 30 milijuna primjeraka!) na kraju odlučili preskočiti i odmah se baciti na sljedeći Brownow roman o Langdonu, „Inferno“ iz 2013. Brownove knjige nisam čitao, ali sam filmove gledao, i dok mi je prvi čak bio dosta interesantan zbog te svoje „šokantne“ premise (da je Isus oženio Mariju Magdalenu i da su imali dijete čiji potomak i danas živi među nama), nastavak je fakat bio očajan. „A&D“ je doduše knjižni prequel „Codea“, pa možda i njegov traljavi, prebezvezni zaplet ima veze s Brownovim neiskustvom. A i inače to bude zabavno s njegovim knjigama i filmovima koje sve pršte od nadmenog štreberluka i razmetanja nepotrebnom faktografijom, a onda dođe internet sa svojom vojskom priučenih akademika i potpuno mu sjebe koncepciju pronašavši mu mali milijun faktografskih licentia poetica.
No, dobro, do Trojke smo sad već navikli na Browna i Langdona, dosta pomaže i to što ovoga utjelovljuje nenadjebivi Tom Hanks koji ama baš svako scenarističko mudo može bez po muke prodati pod bubreg, pa gdje neće i tog nadobudnog štreberka s Harvarda. Na početku filma nalazimo Langdona u bolnici u Firenci, s ozlijedom glave i bez kilobajta memorije. Vrlo brzo postaje jasno da mu netko ozbiljno radi o glavi i da je opet u centru neke oveće globalne pizdarije. A ta svakako ima veze s mahnitim bioenergetičarem i milijarderom Zobristom (Ben Foster), koji pak gine u samom uvodu filma (megaspoiler za one koji gledaju film unatraške od kraja prema početku). Taj tip ozbiljno brije na apokaliptične scenarije uništenja planeta i ljudske vrste uslijed ubrzanog rasta populacije, a rješenje vidi u tome da naprosto pobije pola planete smrtonosnim virusom. Uglavnom Zobrista više nema, ali virus je „posađen“. U utrku za njim kreću istovremeno njegovi sljedbenici i WHO, Svjetska zdravstvena organizacija, koja je ovdje sasvim bizarno preuzela ulogu CIA-e, ali i njen stil, metode i opremu.
No, ispred svih su naravno Langdon i njegova slučajna sidekickica dr.Sienna Brooks (Felicity Jones), liječnica koja ga je njegovala u hitnoj i pomogla mu u bijegu pred ovima koji ga naganjaju. Langdon i s amnezijom bez problema rješava zagonetke koje se referiraju najviše na Dantea i njegov Pakao/Inferno, a koje je onaj lukavi dječarac Zobrist postavio na putu prema virusu. Naravno, pravi odgovor naš vrijedni profa uvijek onako nekako nonšalantno isisa iz rukava i to tonom kao da su detalji s npr. Botticellijevih slika nešto što zna svako dijete, a ne neko poprilično visokoparno znanje koje će mu, njemu i Brownu, onda vrlo brzo razjebati pravednički bijes osvetničkog Interneta koji ne prašta greške, pogotovo ne napuhanim štreberima. Ali na to smo sve, kao što rekoh, sad već davno navikli i mene je vrlo brzo prestalo smetati.
Osim toga, sad nakon četiri knjige i tri filma, valjda više nema nitko tko Browna i Langdona uzima za ozbiljno ili za išta više nego što oni stvarno jesu – kvaziznanstveno perolako popcorn štivo za mlado i staro. No, treba isto tako reći da je treći film o Langdonu veliki korak naprijed u odnosu na bezveznog prethodnika. OK, modus operandi je manje više isti, kao i turistički product placement potencijal filma koji dobrim dijelom izgleda kao reklama turističke zajednice Firence, a kasnije i Venecije i… da ne spoilamo više… No, iskusni Ron Howard (kojemu je ovo peti film s Hanksom – uz tri o Langdonu još i „Apollo 13“ i legendarni „Splash“) suvereno vlada svim situacijama i uspijeva držati napetost do samog kraja. Dobrododošlo je i odsutstvo onih sad već napornih svemogućih negativaca koji obično obitavaju u ovakvim filmovima, jer Zobrist odmah na početku filma šaptom padne, a kasnije najveću prijetnju Langdonu predstavljaju agenti WHO-a, dok njihova šefica Elizabeth Sinsky (Dankinja Sidse Babett Knudsen, premijerka iz „Borgena“) ima, o kako zgodno, neku zajedničku prošlost s Langdonom.
Zanimljiv je i lik Harrya Simsa (sjajni Irrfan Khan kao ultimativni cooler), tajnovitog šefa tajnovite organizacije Consortium, za kojeg ni u jednom trenutku nije jasno za koju stranu igra. Kaže Wikipedia da su Howard i njegov scenarist David Koepp (pisao je i prethodnog Langdona, ali i zadnjeg „Indianu Jonesa“ i „Panic Room“) unijeli u priču znatne, u nekim dijelovima i radikalne izmjene u odnosu na knjigu, i što se mene tiče to im je upalilo. Film će nesumnjivo biti hit, iako neće imati onakav genijalni marketinški poguranac kao prethodnici (pogotovo „Code“) na koje je katolička crkva nagonila kuku i motiku i tako im učinila megauslugu. Pakao iz naslova ovaj put nema nikakve veze s njima. (6,5/10)
Foto/video: Columbia Pictures
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
