Treća sreća i drugo stanje Bridget Jones
| Drugo stanje Bridget Jones / Bridget Jones's Baby, UK, 2016., rom-kom, 123 minute |
|---|
| Redatelj: Sharon Maguire |
| Uloge: Renee Zellweger, Colin Firth, Patrick Dempsey, Sarah Solemani, Emma Thompson, Jim Broadbent, Katy O'Flynn, Sally Phillips, Shirley Henderson, Gemma Jones, Celia Imrie, James Callis, Ed Sheeran |
Da se odmah razumijemo – nemam nikakav problem s chick lit-om, dapače, pogotovo sad kad je taj žanr daleko od svojih najslavnijih dana (danas je valjda veća fora sado-mazo-chick, mr.Grey i slične pizdarije?), ali bogme imam s idejom trećeg nastavka sage o Bridget Jones. Razloga je nekoliko – u tu se priču nikad nisam mogao do kraja uživjeti, a glavna prepreka bila mi je (u ovoj ulozi) ubitačno iritantna, grozno saharinski slatkasta Renee Zellweger (inače mi ona uopće ne ide na živce, ali kao Bridget – bože sačuvaj!). osim toga, Dvojka („Bridget Jones: The Edge Of Reason“ iz 2004.) je bila popriličan korak nazad u odnosu na ionako ne bogzna kakvu Jedinicu.
Sad kad sam sav taj teret strepnje i straha uoči Trojke skinuo s vrata, moram reći da treće pojavljivanje Bridget Jones među Hrvatima (i ostalim narodima i narodnostima) uopće nije loše. Problem Renee kao Bridget i dalje je prisutan, sad zbog svih onih njenih nesretnih botoxa i čuda možda još i više, ali što je tu je. Za Trojku su autori odlučili NE slijediti knjižni predložak Helen Fielding (njena treća knjiga o BJ zvala se „Bridget Jones: Mad About Thee Boy“), već su, zajedno sa Fieldingicom složili nešto novo i potpuno drugačije. To nešto novo sasvim fino zaokružuje BJ trilogiju, a čini se i da stavlja točku na I u priči o njoj i praktički zatvara vrata za daljnje nastavke. Postoje naravno uvijek i reboot ili remake, ali nemojmo biti baš toliki pesimisti.
Bridget ovdje nalazimo u 43-oj, s Darcyem (Colin Firth) nije već pet godina, a u igri nije ni Daniel (Hugh Grant u prva dva filma, ovdje se pojavljuje samo na slici). No, na drugim poljima joj ide sjajno – konačno je riješila problem viška kila i izgleda bolje nego ikad (to su njene riječi, moje naravno ne bi bile baš tako afirmativne), a i ozbiljno je napredovala u karijeri – sad je producentica vijesti na nekom news kanalu. No, mentalno i emotivno čini se nije baš evoluirala, i duboko u petom desetljeću života i dalje ju muče iste tinejdžerske preokupacije. Zaplet kreće kad sa svojom novom najboljom prijom, voditeljicom vijesti Mirandom (solidna Sarah Solemani u ulozi koja je danas tako popularni klasični kliše jebežljive i žedne najbolje frendice) ode u provod na Glastonbury. Glasto se u filmu ne imenuje, valjda nisu htjeli platiti product placement, ali mi naravno znamo da je to Glasto i cijela ta epizoda koja se tamo događa jedan je od highlighta filma.
Uglavnom, tamo u festivalskom blatu Bridget upozna zgodnog Amera Jacka Qwanta (Patrick Dempsey, slavni dr. McDreamy iz „Grey’s Anatomy“), s njim se u alkoholnom magnovenju istu večer bubne i svatko ode svojim putem. Slijedeći vikend na nekom krštenju sretne Darcya, i nakon malo cuge i malo mjesečine, hop cup… i njemu se posreći. Sve pet, pa to je sve moderno i normalno – Jacku je poblegla iz šatora bez pozdrava, a Darcyu je napisla oproštajno pismo, ipak oni imaju bogatu zajedničku povijest. E da, ali onaj Svemogući koji vuče sve naše konce (u ovom slučaju Fieldingica i njeni suscenaristi Dan Mazer i sjajna Emma Thompson, koja je očito sama osmislila svoj lik ginekologice kojim krade svaku scenu u kojoj se pojavi) imao je sasvim drugi plan.
Nećemo ništa spoilati, uostalom to je i u originalnom i u prevedenom naslovu filma, ako kažemo da je BJ trudna, a da rom-kom ne bi bio samo rom, nego ipak i malo kom, Bridget nema blage ideje tko je otac. Tu se sad u priču vraćaju opušteni Jack i ultrauštogljeni, vječno zabrinuti Darcy. Slijede razne zavrzlame i peripetije, neke od njih i prilično duhovite, neke baš i ne i sve to sasvim fino teče prema svom ibersentimentalnom finalu. Svašta su u film natrpali, možda ima i malo viška, ali redateljica-povratnica Sharon Maguire (režirala je jedinicu) sve to spretno drži pod kontrolom i čak na kraju ostavlja i neki pomalo grandiozni, epski dojam.
Zellwegerica je, kao što rekoh i ovdje iritantno usiljena, izafektirana i preglumljena, ali stvari spašavaju njena dva šarmantna partnera kao i cijela vojska pratećih glumaca u manjim ili većim ulogama (a odličan je i cameo Eda Sheerana). Film sam gledao u četvrtak, prvi dan prikazivanja, u prepunoj dvorani u kojoj je bilo valjda 95% žena i mislim da ni ovih preostalih 5% pratitelja nije bilo nezadovoljno, a kamoli ciljana većinska publika… (7/10)
Foto/video: Universal Pictures
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
