Zalazak sunca dug 130 minuta
| Svjetlo između oceana / The Light Between Oceans, SAD, V. Britanija, Novi Zeland, drama, 133 minute |
|---|
| Redatelj: Derek Cianfrance |
| Uloge: Michael Fassbender, Alicia Vikander, Rachel Weisz, Florance Clery, Jack Thompson, Thomas Unger |
Zalasci sunca u principu su jedna od kičastijih pojava u svijetu u kojem živimo. No, ponekad, kad se valovi, oblaci, galebovi, dupini i chemtrailsi poslože na pravi način, mogu se dogoditi vizualno impresivni trenuci, posebno u kolorističkom smislu, koji će zaista i najgore cinike natjerati da se maše za mobitelski fotoaparat. Okej, i mladog Nikolu Teslu su zalasci inspirirali da izumi izmjeničnu struju, ali za ovu priču to možda i nije važno.
Slično je i s ljubavnim filmovima. U moru kičeraja moguće je svakih 5-6 godina nabasati na jedne „Mostove okruga Madison“, „Prije svitanja“, „Prije sumraka“ (opet taj zalazak!) ili „Once“.
Dosadašnja filmografija Dereka Cianfrancea (čita se: ‘sijanfrens’, hvala na pitanju), ne samo da je uključivala „Blue Valentine“, koji bismo bez problema mogli uvrstiti u gornji popis kvalitetnih ljubića snimljenih u zadnjih dvadesetak godina, nego i „The Place Beyond The Pines“ jedan od najambicioznijih i najboljih američkih filmova otkako su superheroji, nastavci i rimejkovi zavladali kino prostorom. Dok je „Blue Valentine“ bila niskobudžetna improvizacijska vježba emotivne glume u kojoj Ryan Gosling i Michelle Williams uz glazbu Grizzly Bear portretiraju par u svim fazama veze, od upoznavanja do raspada (naravno, u postmodernistički vremenski pošemerenom slijedu događaja), „The Place Beyond The Pines“ (u paralelnom svemiru hrvatskih prijevoda poznat kao „Grijesi očeva“) bio je uspjeli pokušaj danas vrlo rijetkog ‘velikog američkog filma’ – epska freska o očevima, sinovima, obitelji i što je najvažnije, društvu u cjelini.
U „Svjetlu između oceana“ teško možemo naći tragove onoga što nas je kod Cianfrancea oduševljavalo u prošlim mu filmovima. Umjesto bavljenja američkom sadašnjošću, film se događa u Australiji između dva rata (ali da nam to nisu rekli lako bismo mogli pomisliti da je to Velika Britanija iz doba Thomasa Hardya). Umjesto vremenski fragmentirane naracije imamo najlinearniju moguću. Umjesto uvjerljive naturalističke glume, imamo kazališnu drvenost. Ili da sumiramo: umjesto Francisa Forda Coppole i Michaela Cimina imamo faking Susanne Bier!
Glavni junaci tj. patnici „Svjetla“ su svjetioničar, veteran prvog svjetskog rata Tom (Michael Fassbender, ima isti izraz lica tijekom trajanja cijelog filma) i njegova supruga Isabel (dječački izgledajuća, ali solidna Alicia Vikander) koji žive na otoku Janus stotinjak kilometara udaljenom od prve civilizacije. Njihov problem je što ne mogu imati dijete. No, jednog dana nebo im pošalje spas u vidu barke u kojoj plutaju mrtvi čovjek i živa beba. Isabel će uspjeti nagovoriti moralu i pravilima odanog muža da pokopaju čovjeka i prisvoje bebu, što je jedini pokretač (ne)radnje „Svjetla između oceana“.
Prvi problem filma je što se prvih sat vremena događa samo ovo što ste dosad pročitali. Drugi je što će sljedećih sat proći u dvojbama muža da li da prijavi da beba nije njihova (upoznat će usput i pravu majku koju glumi uobičajeno iritantna Rachel Weisz) i dvojbama žene da li da lažno prijavi muža da je ubio čovjeka u čamcu (da mu se osveti nakon što su im oduzeli dijete). Kao što se može zaključiti iz tona ove recenzije, sve je to užasno dosadno, patetično i prazno. Do te mjere da se njen autor iskreno ponadao da će svjetioničar nakon nekoliko mjeseci provedenih na otoku početi u svoj dnevnik pisati ‘samo posao i nimalo zabave će od Toma učiniti dosadnog dječaka’. Ili da će se za vrijeme misterioznih pobačaja koje doživljava Isabel početi pojavljivati mrtva žena prošlog svjetioničara (u jednom trenutku se spominje). Nažalost, ništa od toga. Jedino što se redovito pojavljuje u filmu su zalasci sunca, ubačeni svakih 15-tak minuta kao reklama turističke zajednice Zapadne Australije.
Zapravo kad malo razmislimo, „Svjetlo između oceana“ jedan je veliki, na 130 minuta produljeni kičasti zalazak sunca, koji bi mogao uzrokovati ‘izum’ jedino tople vode. (4/10)
Foto/video: Touchstone Pictures
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
