Još jedna Eastwoodova oda individualizmu
| Čudo s Hudsona / Sully, SAD, 2016., biopic/drama, 96 minuta |
|---|
| Redatelj: Clint Eastwood |
| Uloge: Tom Hanks, Aaron Eckhart, Laura Linney, Mike O Malley, Jamey Sheridan, Anna Gunn, Katie Couric |
Tri, dva, jedan, bum… I oskarovska sezona službeno je otvorena – kao i svake godine, početkom rujna, odmah nakon završetka Mostre, TIFF-a i Telluride-a (odnosno festivala u Veneciji, Torontu i jednom malo većem selu u Coloradu gdje je održana svjetska premijera ovog filma), u kina polako počinju kapati oskarovski aspiranti. Dogodi se doduše svakih frtalj stoljeća da svo vrhnje tamo pobere neki film objavljen početkom godine (zadnji put je to bilo, ako se ne varam, 1991. sa „Silence Of The Lambs“), no to je u današnje doba ultrapreciznog korporativnog planiranja release datuma i marketinskih kampanji teško više moguće.
Ove godine filmove koji bi mogli konkurirati u sezoni nagrada otvara 86-godišnji Clint Eastwood, i to je, ako mene pitate, jedan od najboljih mogućih izbora, bez obzira kakav mu film uopće bio. A „Sully“ naravno nije loš, dapače vrlo je dobar, ali ni superiskusni Clint tu ne može sakriti nezgodnu činjenicu da ovdje zapravo uopće nema štofa za cijeli „cjelovečernji“ film. Za dulju news reportažu ili kraći dox svakako, ali za film ipak ne, i u tom pogledu kapa dolje Clintu i njegovom ne baš poznatom scenaristu Toddu Komarnickom koji su iz ralja škrtog, narativno nezahvalnog predloška uspjeli iščupati solidnu stvar, iako ne doduše bogzna kako veliku i grandioznu koliko bi čovjek u prvi mah pomislio.
Radi se o događaju koji se dogodio 15. siječnja 2009., a kojeg se mnogi, pogotovo news đankiji itekako živo sjećaju. Tada je Airbus US Airwaysa odmah po uzlijetanju s njujorškog LaGuardia aerodroma naletio na jato ptica i ostao bez oba motora. U tih par sekundi koliko je imao na raspolaganju, kapetan aviona Chesley Sully Sullenberger donio je odluku da avion pokuša „prizemljiti“ na rijeci Hudson. I ostalo je povijest. Stvar je mirakulozno uspjela, svih 155 putnika i članova posade je preživjelo, a Sully je postao američki heroj.
Clintov film bavi se naravno samim događajem, ali i istragom koja je uslijedila. Naime korporativni koridori avio kompanije nisu baš bili oduševljeni gubitkom skupotanerskog aviončića, a i kompjuterske simulacije su im izračunale da je Sully mogao prizemljiti avion u obližnjem Newarku ili se vratiti na LaGuardiu, pa su pokrenuli istragu pred nacionalnim vijećem za sigurnost transporta (što u Americi nije mala zajebancija). Treba reći i da su se pojavile kritike na račun Clintovog viđenja priče koje tvrde da je čitavu tu istragu prikazao u previše negativnom svijetlu i da je to posljedica njegovog libertarijanskog svjetonazora koji glorificira svaki individualizam, a zanemaruje tričarije poput npr. sigurnosti putnika. Bilo kako bilo, film sasvim solidno balansira između flashbackova na sam događaj (koji je napravljen sjajno, iz svih mogućih kutova i u filmu se ponavlja više puta) i sjedenja Sullya i njegovog kopilota Skilesa (Eckhart) na za njih ne baš ugodnim sesijama istražne komisije.
Sam Sully osim u tim istragama ne osjeća se baš najbolje ni u koži nacionalnog heroja, jer ga i samog proganjaju sumnje i dvojbe vezane na rečeni događaj i radije bi bio doma s obitelji (često je na telefonu sa suprugom koju igra Laura Linney) nego u hladnom New Yorku gdje ga svi prepoznaju. Tom Hanks jedan je od onih rijetkih glumaca današnjice koji vas je u stanju u samo par minuta navući i uvući u svoj lik i učiniti da zaboravite da ste ga prije tek koji mjesec gledali kao nekog sasvim drugog. Tako je naravno i ovdje – Hanks ne igra Sullya, on jest Sully. Clint, Hanks i Sully ovdje nas uče razlici između heroja i običnog čovjeka koji u datim okolnostima počini herojsko djelo, a nedvojbeni zaključak je da je to zapravo jedno te isto. Kičasto i tipično američki, ali jebajiga, i sasvim istinito.
I još nešto o Clintu – sav taj grandiozni sveamerički humanizam koji već desetljećima zrači iz njegovih filmova teško je spojiv s njegovim političkim afinitetima. Jer ako mu je svih ovih godina bilo lako gledati kroz prste njegov angažman u Republikanskoj stranci, danas kad i brojni ugledni umjereni republikanci okreću leđa izboru svoje stranke za predsjedničkog kandidata (a Clint ga je podržao, ne doduše ekstatično, više u stilu od dva zla manje), to je već dosta problematično. Teško je to povezati s junakovim životnim dobom – taj stari frajer i dalje naganja pola stoljeća mlađe pice, sam upravlja svojim helikopterom kad želi izbjeći prometnu gužvu na putu za golf ili snimanje, a filmovi su mu i dalje itekako relevantni – neće baš biti da je ishlapio samo u političkom dijelu svog mozga..? (8/10)
Foto/video: Warner Bros.
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
