Alisa iza ogledala / Alice Through the Looking Glass, SAD, V. Britanija, fant. pustolovni, 113 minuta |
---|
Redatelj: James Bobin |
Uloge: Johnny Depp, Mia Wasikowska, Helena Bonham Carter, Anne Hathaway, Sacha Baron Cohen, Rhys Ifans, Matt Lucas, Lindsay Duncan, Leo Bill |
Sredina devetnaestog stoljeća. Trgovački brod u olujnoj noći bježi pred topovima pirata i nalazi se u bezizlaznoj situaciji. Prekrasna animacija, napetost, kostimografija, sve vam to odmah govori da biste sljedećih sat i pol vremena mogli uživati u djelu koje pokušavate shvatiti još od onog davnog dana kad ste zatvorili knjigu o nekoj djevojčici koja je prošla kroz ogledalo… Ali to je tek početak, jer je kapetan broda baš ona – golobrada Alisa…
Taman kad se uživite u oluju, pomorsku bitku i londonsku drvenu luku, stvar krene u trip, odnosno s one strane zbilje, gdje sad već devetnaestogodišnja Alisa treba pomoći ludom šeširdžiji (koji nikada neće biti klobučar) koji umire jer se sjetio da mu nema roditelja. Slijedi avantura, trka, strka, zbrka i općenito jedan simpatičan košmar čiji vam kraj ipak nećemo ispričati. Ali je zbog sjajnih boja i CGI-ja skroz gledljivo, a na par mjesta čak i duhovito.
Ali, sve to ne bi bilo dovoljno za prolaznu ocjenu da nije bilo dvije sitnice, no njih ćemo ostaviti za kraj. Scenarij je očajan, plitak i neshvatljiv, tako da i desetogodišnjak nakon pola filma samo slegne ramenima i vidite mu u očima da nije dublje dirnut. Dijalozi su dno dna, par fora iz Nad lipom 23, Sasha Baron Cohen koji je upropašten nemogućnošću izričaja, besmisleno kilava trka brodova kroz šatro pećinu i sve te spike oko vremeplova i vremena koje ne drže vodu i tu su samo zato da ispune vrijeme do kraja filma. Da nije bilo Anne Hathaway koja doslovno glumi gljivu i ne pokaže ama baš ništa u dva sata, vjerojatno bi epitet najlošije karike dobio Johnny Depp koji se i opet krevelji, ali iritantno i neuvjerljivo kao nikad do sada. I izgleda kao Faye Dunaway na natjecanju za besplatno pudranje.
Osobno, mislim da su scene na pikniku sve sa zečevima, maškama, šalicama i šahovskim figurama stvarno zaslužile da ih napiše netko tko je u životu pogledao dva filma, pardon, shvatio dva filma. Ili samo jedan. Baš traljavo odrađeno. Predivna animacija, ali džaba.
Film ipak izvlače faca gospodina Vremena (Cohen) i presavršeno odglumljena kučka od strane Crvene kraljice, tog iritantnoga glavatog zla u interpretaciji savršene Helene Bonham Carter. Tolika količina jalnosti, zavisti, bijesa i nemoći, takva predivna mržnja prema svijetu, emocije, strast za pobjedom i težnja ka sakaćenju odvratnih malih protivnika dugo nije viđena na platnu. U hrvatskoj politici je…
Mladić po imenu Rok puno je bolje prihvatio ovaj pokušaj filma od oca mu, ali kaže da mu je film daleko od desetke. „Ima tu zanimljivih dijelova, ali neki su potpuno bespotrebni, što je s onim Jajetom na početku?“ Najviše mu se svidjelo kako se sekunde pretvaraju u minute, i minute u sate, ali mislim da ipak nećemo nabavljati DVD. Puno premalo toga za 94 kune bez kokica, jer smo došli drito s pohanaca. I ono u kinu nije prava cola…
Zadnji plus, veliki – glas Alana Rickmana koji je posudio leptiru… Počivao u miru. (OČESINSKA OCJENA – TATA 3 ROK 8, UKUPNO = 5,5/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.