„Igra prijestolja“ s06e04: Kako je Daenerys zapalila napaljene khalove

• Tweet
• Pin It

NSFW, jer ova je epizoda toliko dobra da ću još danima s njom nježno voditi ljubav i recitirati joj Jesenjina:

„Doviđenja, dragi, doviđenja

Ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.

Urečen rastanak bez našeg htijenja

Obećava i sastanak, zar ne?“

Sansa i Jon. Margaery i Loras. Yara i Theon. Sestre i braća… a potpuni stranci.

Prethodnu epizodu zaključio je Jon Snow bacanjem mikrofona u lice Noćnoj straži, a foršpan nove epizode koji počinje dolaskom Sanse, Brienne i Podricka pred kapiju Crnog zamka tjedan dana me držao u grozničavom nespokoju i strahu da će se opet ponoviti onaj klasični starkovski „Ups, taman ste se mimoišli“, ali ne ne ne, ali DA! DA! DA!, jedina legitimna Kraljica Sjevera ujahala je u najpraviji od pravih časova i na samom početku epizode priuštila nam emocionalno prezasićeni trenutak čiste katarze u kojem sam oplakao sva zla koja su nam se kolektivno izdogađala proteklih pet godina, prikupio snagu za ratove koji dolaze i zaključio da će ova epizoda dobiti desetku pa makar sljedećih 50 minuta proveli u Dorneu.

Sansa i Jon u petoj su minuti šeste sezone prvi put u čitavoj „Igri prijestolja“ podijelili isti kadar. Prvi put! Ali to nije ona stara Sansa i to je doslovno posve novi Jon; dvoje stranaca koje prošlost više razdvaja negoli povezuje…

• Možeš li mi oprostiti?
• Nemam ti što oprostiti.
• Oprosti mi!
• U redu, opraštam ti.

…ali ih zato grčevitim zagrljajem spaja budućnost za koju se tek trebaju izboriti. Jonu je dosta svega, borbe ponajviše, no Sansa zna da nisu važne bitke nego rat – da je barem njihov brat Robb bio tako mudar – ona je preživjela pakao s kojim se Jonova časna herojska smrt ne može ni usporediti i, kvragu, dovoljno je snažna za njih oboje, dovoljno odlučna da i njegovom novom životu da svrhu i cilj. Sansa je preživjela Joffreya Baratheona i, jedna od rijetkih stvari na koje bih se ove sezone usudio staviti okladu, nadživjet će i Ramsaya Boltona; Sansa je učila od Cersei, Olenne, Tyriona i Littlefingera – i u „Igri prijestolja“ ona je sada najopasniji igrač, favorit iz sjene koji barata svim znanjima i iskustvima, a nema ama baš ništa za izgubiti.

Sansa i Jon nisu više samo brat i sestra – ostavimo sad pitanje roditeljstva Jona Snowa po strani, govorim o odgoju, a ne glupoj genetici – oni su sada matrijarh i patrijarh kuće Starkovih, kuće bez doma s ukućanima raštrkanim po svijetu, ali kuće koja uskrsava sa zimama koje dolaze, a počiva na časti koja okuplja bez okupacije, kojoj stjegonoše pristupljuju i prisežu bez potrebe za kraljevim dekretom. Pristupljuje im sada i Maloprsti Baelish s odmorenom i ratom neokrznutom moćnom armijom Valea koju je samo njemu svojstvenim lukavstvom uspio mobilizirati sa svega nekoliko precizno usmjerenih rečenica u kojima je istinu ukrasio lažju, laž obavio prijetnjom, a prijetnju umotao u milost. Yohn Royce dovoljno je mudar i iskusan da prozre sve opsjene ovog omnipotentnog stranca, ali nemoćan da se suprotstavi istinskim prijetnjama lažne milosti: sokol je životinja kuće Arryn, ali Maloprsti je taj koji ga daruje svom lordu. Drugim riječima, Maloprstome ne treba kruna kad njegovi mali prsti imaju moć da okrune, moć da svrgavaju i moć da upravljaju, a jedini izlaz iz njihova čvrstog stiska vodi kroz Mjesečeva vrata.

Rat petorice kraljeva, uostalom, djelo je njegovih deset malih prstiju. Petorica ratovaše, petorica izginuše. No s kraljicama je puno teže izaći na kraj.

Kraljevi su se kurčili; kraljice su te koje imaju proverbijalna muda i mudrost da igru prijestolja igraju za život, a ne na smrt. Dok joj reinkarnirani Franjo Asiški održava propovijed o poniznosti, Margaery ga sluša s kalkulatorom u očima, ne ispuštajući iz vida svjetlo koje tinja na kraju tunela. Citiranjem Knjige Stranca – sedmog aspekta Sedmorice o kojemu pristojan svijet ne govori jer simbolizira smrt i nepoznato – zaradila je žuđeni susret s bratom Lorasom… no njega više nema tu. Loras je slomljen čovjek koji nema nade i za kojega nema pokore: Margaery je utamničena zbog svojih djela, no Loras je kriv zbog onoga što jest, LORAS JE KRIV ŠTO JE LORAS i nema tog okajanja koje u svijetu sazdanom na rigidnom pravovjerju može saprati njegov grijeh. Za Margaery pak još nije kasno i ona to zna, i igrat će ovu igru do kraja.

Dok Loras polako postaje Vonj, Sansa je u Vonju probudila Theona koji se vratio kući što je odavno – ako je ikad i bila – prestala biti dom. Ponovni sastanak sa sestrom koju je izdao pun je simbolike: Yara srdito sjedi u naslonjaču, kadrirana navlas isto kao onomad njihov otac Balon kad se sin razmetni, prije tko zna koliko života, prvi put vraćao kući. No Theon je sada tek brat ponizni, spreman svojoj sestri dati svu ljudskost koja mu je preostala, a njegova pomoć mogla bi joj dobro doći jer, da bi vladale, u ovom besramno mizoginom svijetu kraljice se moraju izboriti, a ne samo roditi. Stric Euron vreba u vrletima Pykea, njegova mornarica već je u akvatoriju Željeznog otočja, a dobro znamo da razularena rulja uvijek više cijeni ludu muškost nego žensku mudrost. Idući tjedan čeka nas kingsmoot-fuck-yeah!

Kraljica trnja i Kraljica majka sad su saveznice u ratu protiv vjerske dogme i to će biti pravo veselje za gledanje, jer rasplet nitko ne može predvidjeti, a njihovo savezništvo posve je neprirodno i, lako bi se moglo pokazati, nimalo ravnopravno. Kolinda Lannister je bez razmišljanja popušila Papa Sranjin blef i sa svojim Kitarovićem gizdavo ušetala na sjednicu Malog vijeća s paklenim planom kojega se – misle si oni – ni tata Tywin ne bi posramio. Neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj, računaju dok Tyrellove pozivaju da u prijestolnicu dovedu svoju moćnu vojsku, predvođenu strašnim ocem Samwella Tarlyja, ni ne sluteći u kakvu su kašetu brokava upali. Druga epizoda s kroćenjem zmajeva knjiškim je moljcima dala štofa da ponovno aktualiziraju staru teoriju po kojoj je Tyrion zapravo sin ludog kralja Aerysa, a ovaj ludi plan targaryenski incestuoznih blizanaca priziva onu drugu teoriju po kojoj su Kolinda i Kitarević tajni Targaryeni. Ludi Aerys je, naime, pred kraj Robertove pobune – na savjet Velikog Meštra Pycellea kojega svi podcjenjuju na vlastitu štetu – u obranu grada pozvao Tywinovu vojsku koja je ušetala u zidine i nakon kraljevskog masakra preuzela King’s Landing u Robertovo ime. Povijest se ponavlja, karma je kučka, ali teorije su zasad ipak samo teorije.

Po svemu sudeći, i teorija o Velikoj zavjeri Sjevera ostala je samo teorija, jer Ramsay je priklao Oshu, a o tom nemilom događaju više neću napisati ni riječi jer ne želim proturječiti desetki koju je ova epizoda od mene zaslužila veličanstvenim scenama koje su se trenutno upisale u almanah naše kolektivne svijesti, ali i briljantnim dijalozima koji ne iluminiraju samo naše poznavanje planetoške prirode i društva, već i na zajedljiv način komentiraju geopolitiku našeg svijeta. Na Varysov briljantan monolog o isplativosti primjene sile u traženju zadovoljavajućih odgovora nadovezao se Tyrionov solilokvij čija je poanta da se mir ne sklapa s prijateljima nego s neprijateljima, a Benioff i Weiss su u pregovorima s robovlasnicima Tyrionu dali ulogu Abrahama Lincolna koji je ustupcima i kompromisima pokušavao spriječiti građanski rat. Tyrion pije i zna stvari, no Missandei ispravno ustvrđuje da znati nije isto što i razumjeti – znamo, uostalom, da je Lincolnovo mirotvorstvo samo odgodilo neumitan rat. Unatoč otporu prema Tyrionovom scenariju filma „Sedam godina ropstva“, Missandei i Sivi Crv predstavljaju jedinstvenu frontu prema robovlasnicima, ali i nezadovoljnim bivšim robovima, što je znak da Tyrion i Varys, potpuni stranci, u Meereenu stvaraju mudru i racionalnu novu političku elitu. Sada je ionako jedini cilj kupovina vremena, jer mama se uskoro vraća, moćnija za 100 000 neustrašivih Dothrakija, ali polako, nigdje nam se ne žuri.

„Dođi i vidi“, benevolentno je pozvao Petyr Baelish svoga posinka da zaviri u krletku sa sivim sokolom. „Dođi i vidi“, nimalo benevolentno je pozvao Ramsay Bolton Jona Snowa u Winterfell. Koincidencija? Ramsay je u seriji prilično inteligentniji negoli u knjizi – i, za ne vjerovati, puno umjereniji u svom sadizmu – i njegov plan o izazivanju Jona Snowa i njegovih Divljaka na megdan s brojčano premoćnom Boltonovom vojskom u teoriji drži vodu, no kopile računa na lojalnost Karstarka, Umbera i Manderlyja, a ni u primisli mu nije opasnost koju Maloprsti donosi s juga. Ali lako za to, sad imamo hitnijih stvari za prodiskutirati: jeste li vidjeli kako Tormund milo gleda našu Brienne dok zavodljivo odvaja meso s kosti!!! Jeste li vidjeli kako našoj Brienne uopće nije neugodno što je Tormund milo gleda!!!

Brienne, počasna kraljica srca, napokon je stala na kraj šupljem teoretiziranju da je Stannis možda još na životu i Melisandru upozorila da zna sve o onom simpatično ubojitom sjenovitom djetetu kojega je istisnula iz svoje tko-zna-koliko-stoljetne rodnice, no Crvena vještica još nije Davosu rekla istinu o sudbini njegove BFF-ice Shireen. Klupko spletki, laži, ubojstava i crne magije počinje se polako raspletati i pitanje je koliko će istina uzdrmati novoustoličeno savezništvo ovih potpunih stranaca.

Ah, da, i Daenerys je bila u epizodi.

„Tri vatre zapaliti moraš. Jednu za život, jednu za smrt i jednu za ljubav“, glasilo je jedno od gazilijun proročanstava koja su je zatekla u Kući neumrlih. Prvom je porodila zmajeve, drugom je pobila khalove, što će biti treća vatra i, jebote, može li biti spektakularnija od ove druge, jer, jebote, ovo je povijest televizije, ovo su trenuci „Gdje si bio/la kad je…“, ovo je, ovo je… Nema pojedinačnih riječi, a ako ih i ima, zna ih samo Vjekoslava Huljić jer ovo je bilo…

„Sve

Na svijetu sve

Na svijetu sve

U tebi je

Kad nema te

Ne živi se

Ne živi se

Čuješ li me?“

Jorah i Daario propješačili su pola kontinenta da joj uđu u trag, foršpani za šestu sezonu bombardirali su nas slikom Drogona koji leti iznad khalasara, za Daenerys se nismo bojali jer znamo da još nije vrijeme da Dany napusti ovaj svijet, jer znamo da će je spasiti netko od njezinih saveznika, bili oni ljudi ili gmazovi. Kurac znamo. Ne treba njoj ni muškarac ni zmaj, jer Dany je „u svemu naj-naj-naj“, Dany je „Oh Dany do-be-do, I’m in love with you, Dany, do-be-do, I’m in love with you“, Dany je „žena za sva vremena“, Dany je „genije, čudo prirode, čudo milenija, superžena iz sna“, Dany je „NA SVIJETU SVE“, a ja nisam jer o ovome što se dogodilo ne mogu suvislo razgovarati, ne mogu niti pisati, mogu samo pjevati.

I žaliti samodopadne rigidne pravovjernike koji rogobore da po knjiškom kanonu Dany nije otporna na vatru, jer:

1. u ovoj seriji ionako se previše štedi na magiji pa zašto ne,
2. jebo vas sve, jeste li vidjeli ovu jebenu scenu?! Dosta, glupi ste, sramotite se!, i
3. Dany je sve, na svijetu sve.

Daenerys je, da završimo s ovim jer kasnim na Prvi pljesak, lice na posteru Stranca u tinejdžerskom pop-magazinu. Ona je žena- majka-kraljica (Vjekoslava, umukni već jednom!!!), a u ovom muškom svijetu u kojemu se razgovara samo o selima koja treba spaliti i ženama koje treba silovati, biti žena u faktičkoj i praktičkoj poziciji vlasti i moći znači biti potpuna nepoznanica na političkoj karti i postavljati pitanje na koje nitko nema odgovor. Dany je ikona planetoškog feminizma, pojma za koji u tom svijetu ne postoji niti riječ jer o takvom nečemu ne postoji niti ideja.

Ali hoće, jer vatra koju je užgala neće se ugasiti, još manje lokalizirati. Igra prijestolja igra se po posve novim pravilima. Neka najbolja pobijedi! (10/10)

Foto/video: HBO

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

• Tweet
• Pin It