„Majčin dan“ istaknuo ozbiljnu kandidaturu za Zlatnu malinu
| Majčin dan / Mother's Day, SAD, 2016., rom-kom, 118 minuta |
|---|
| Redatelj: Garry Marshall |
| Uloge: Jennifer Aniston, Kate Hudson, Jason Sudeikis, Julia Roberts, Britt Robertson, Timothy Olyphant, Margo Martindale, Hector Elizondo, Jon Lovitz, Jennifer Garner |
Kad bi „Mother’s Day“ kojim slučajem bila uspjela, duhovita komedija, spadala bi u podvrstu nelagodnog humora (kakav su primjerice u svojim najboljim danima proizvodili velemajstori zanata Larry David ili Ricky Gervais), no ovako je samo nelagodna. Naravno da onima koji su ovo proizveli ni na kraj pameti nije bila nikakva neugodnjak komedija, već neki ležerni, slatkasti filmić na koji će o Majčinom danu kćeri i majke, cure i dečki, žene i muževi nahrupiti u kina diljem planete. To im je uostalom pošlo za rukom već dvaput – s „Valentine’s Day“ 2010. i s „New Year’s Eve“ 2011. S obzirom da „Mother’s Day“ zasad dosta ‘škripi’ u kinima, čini se da serijal završava sada i ovdje što je definitivno dobra vijest. Uostalom „Father’s Day“, „Labor Day“, „Independence Day“ i „Helloween“ već su snimili drugi.
Formula je zapravo vrlo jednostavna – skupiš par holivudskih A-listerica (ovdje Julia & Jennifer, eventualno i Kate), još hrpu poznatih faca oko njih i obavezno bar dva frajera koji se obično pojavljuju na listama tipa „sexiest man alive“ magazina People (ovdje bi to valjda trebali biti Sudeikis & Olyphant?), za režisera uzmeš staru štancerčinu rom-kom ljige Garrya Marshalla („Pretty Woman“, „Runaway Bride“…), složiš mozaik od 5-6 neobaveznih romantično-emotivnih pričica, sve to upakiraš u neke oku ugodne interijere i eksterijere i voila – imamo hit. Od dosadašnja tri ovakva tematska ‘spektakla’, gledao sam dva (ovaj i „Valentine’s Day“) i dužan sam obavjestiti hrvatsku slikopisnu javnost da konačni rezultat tog mišunga na kraju ispadne debelo, debelo manji od zbroja svojih komponenata (čitaj jakih glumačkih imena).
Na stranu to što je i sam taj ‘praznik’ američka izmišljotina da se valjda ne bi slavio datum (8. mart) koji ima veze s nekakvim reliktima davne prošlosti kao što su borba za radnička prava i slične nebitne pizdarije, a na koji smo u ovim krajevima navikli. No dobro, jebeš nas, mi smo se odavno pomirili s tim da Amerika i Engleska nikad neće biti zemlja proleterska. Sudeći po „Mother’s Day“, u kojem svi žive u finim, zrihtanim, raskošnim kućama, voze goleme SUV-ove ili monovolumene, u Americi očito postoje samo elita, gornja srednja klasa i beskućnici (kojih ovdje naravno nema). Naravno da to nema veze s realnošću, ali za pretpostaviti je da su valjda fokus grupe pokazale da publika voli gledati sređene kućanice u fensi interijerima kuća s bazenima s 1st world problemima kako ne zakasniti na pilates e da bi što duže ostale jebozovne svojim muževima direktorčićima i doktorčićima (gdje je feminizam kad ga čovjek najviše treba?), pa dajmo onda narodu ono što želi.
Stari Marshall i njegova scenaristica Katherine Fugate (napisala mu je sva tri filma ove divne trilogije koja se zasad ponosi s devet nominacija i dvije osvojene Zlatne maline, no ne sumnjamo da će se taj konto ovim filmom još dodatno pojačati) svoje su Valentinovo smjestili u L.A., Staru godinu u New York, a Majčin dan u Atlantu. U Atlanti naravno nikad ne pada kiša. Nikad buraz. Ima li smisla prepričavati sadržaj? Anistonica igra razvedenu majku dvojice klinaca čiji se bivši muž (Olyphant) upravo oženio mladom i lepom (koja po kući hoda u štiklama i hot-pants-ima), Julia je zvijezda TV prodaje i ima groznu zurku sa šiškama, Sudeikis je samohrani otac dviju kćeri koji nije prebolio svoju ženu stradalu negdje u američkim ratovima, Kate Hudson živi kuću do kuće (odnosno jebenu kuću do prejebene kuće) sa sestrom, a obje kriju muževe od svojih redneck staraca (jedna je udana za Indijca, a druga jebiga za ženu…) itd., itd.
Kad čovjek, odnosno producent ili kakav drugi holivudski računovođa bolje razmisli, ima takav multi-storyline koncept svojih prednosti – umjesto jednog hepienda možemo ih imati pet ili šest, pa ožeži brate. No, sve je to ovdje uprizoreno neopisivo staromodno i predvidljivo do bola, i još je k tome i poprilično traljavo napisano i režirano (jebiga, što da se radi, stari Marshall ušao je u 82. godinu života). O majkama i majčinstvu nismo naravno saznali ništa novo, a i ono što znamo ovdje je prikazano tako bedasto kičasto i sentimentalno u najgorem smislu riječi. Više ima duha, dobre zajebancije i u krajnjem slučaju jebozovnosti (o subverzivnosti da i ne govorimo) u slabijoj epizodi „Desperate Housewivesica“ nego u čitavoj ovoj trilogiji (OK, nisam gledao „New Year’s Day“, ali vjerujmo na riječ onima koji jesu). E pa sretan vam Majčin dan… (2,5/10)
Foto/video: Open Road Films
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
