Batman protiv Supermana – 0:0

• Tweet
• Pin It

DC Comics i Warner Bros., filmski studio koji ih prati odlučili su očito potući se s Marvelom & Disneyem (ali i Foxom i Sonyem koji drže prava na neke Marvelove likove i franšize) na njihovom terenu. Jer ipak su Marvelovi superjunaci ti koji su visokobudžetne strip ekranizacije digli na razinu na kojoj su danas. Prethodna rečenica odnosi se naravno isključivo na komercijalnu stranu priče, jer je ona „umjetnička“ ipak značajno povoljnija za DC Comics koji je s Nolanovom „Dark Knight“ trilogijom čini se zauvijek promjenio pravila žanra.

Bit će dakle da se priča svodi na slijedeće – Nolanovi su antologijski game-changeri „The Dark Knight“ i „The Dark Knight Rises“ uzeli sasvim fine pare – prvi oko milijardu, drugi blizu milijardu i sto milijuna U$D, ali nisu eto maznuli milijardu i pol kao prvi „Avengersi“ (niti milijardu i 400 milja kao drugi). Pare dragi moji, samo pare su tu u pitanju, što pogotovo dokazuje činjenica da ni iz dva respektabilna pokušaja, drugi DC-ev „dragulj u kruni“, Superman, nikako ne uspjeva dobaciti dalje od 670-ak milijuna dolara (što im na 225 milja budžeta koliko je imao „Man Of Steel“ očito nije dovoljno). A „Superman Returns“ Bryana Singera, koji je zaradio tek 391 milijun U$D (na uloženih 270, što znači gubitak od čistih 75 milijuna!) da i ne spominjemo.

Sasvim je onda logično da su se dosjetili iste one spasonosne riječi koja je u jesen 2003. pala na pamet i Draženu Budiši i Mati Graniću, kad su udruživali svoje ostatke ostataka HSLS-a i DC-a u moćnu koaliciju koja će na izborima koji će uslijediti spektakularno prdnuti u čabar. SINERGIJA je riječ, a koalicija Supermana i Batmana (iako naslov filma ne sugerira nikakvu koaliciju, ali o tome kasnije) lako bi mogla imati sličan učinak na njihove karijere kao što je imala na one gore spomenutih hrvatskih odličnika. Manje je pritom bitno što je film na dobrom putu da ipak mazne tu toliko željenu milijardu (u prvom je vikendu globalno ubrao 424 milje na uloženih 250, navodno i cijelih 400 kad se pribroji i gargantuantski promo budžet), ne doduše i taj mračni predmet želja – milijardu i pol U$D. Bez obzira na komercijalnu stranu priče, ovaj će prenapumpani, konfuzni promašaj dugoročno samo naštetiti franšizi, bilo zajedničkoj, bilo pojedinačnima.

Sigurno nije odmoglo ni to što im je bogata povijest DC stripovlja davala dosta mogućnosti za susret na vrhu svojih najvećih sinova, Supermana i Batmana, ali tko je normalan mogao povjerovati da će ovakva budalaština funkcionirati. Možda se crvena lampica trebala upaliti kad su objavili da će Batmana, nakon sjajnog Christiana Bale-a koji mu je dao finu hrpicu slojeva i dimenzija, zaigrati mr.Drveni glavom i bradom. Čini mi se da bi značajno bolje prošli da su nesretnom Afflecku dali da režira (to mu sasvim fino ide, dapače), nego da se ovdje muči sa svoje jedva dvije i pol facijalne ekspresije.

Film počinje scenom ubojstva roditelja Brucea Waynea kasnijeg Batmana, jer valjda svaki novi reboot stare franšize to mora imati (vidjeli smo to već u jedinicama Burtonovog serijala, kao i Nolanove trilogije), kao što svaka nova Supermanova inkarnacija mora započeti na Kryptonu. To valjda služi da skužimo da će i Affleckov Vitez biti mračan, kad nam već to njegov raskošni glumački raspon ne može dočarati. Nakon toga se vraćamo u finale „Man Of Steela“ (koje je autor ovih redaka prespavao, što je obilato dokumentirano na ovim stranicama, a za što mu se sad čini da je bio dosta mudar potez), ali ovaj put gledamo napižđenog Waynea kako rogobori protiv Supermana (Henry Cavill), jer da ovaj u borbi protiv iskonskog zla ruši previše betona i ima puno previše kolateralne štete.

Novi je Batman dakle hejter. Ali ubrzo doznajemo da nije daleko ni slavni Kriptonac – ni njemu se ne sviđaju metode njegovog gothamskog komšije (Superman stoluje u Metropolisu, a sudeći po ovom filmu, dva grada dijeli tek rijeka?). No, onda slijedi niz sasvim nepovezanih scena i rukavaca zapleta koji samo zamućuju vodu, a pojavi se naravno i glavni mutikaša, gad svih gadova, Lex Luthor (Gene Hackmana i Kevina Spaceya naslijedio je Jesse Eisenberg koji ovdje izbacuje rijeke i mora nekih sasvim neproničnih brbljarija, da ne kažem pizdarija) koji ima neke svoje, pretpostavljamo devijantne planove. Atmosfera je mračna i konstantno prijeteća, zaplet je gust, kompliciran i pretenciozan, film je dobrim djelom vizualno impresivan, no sve se to čini zapravo kao dimna bomba i paravan da bi nam se prodalo ono što se prodati ne može, a to je da će ovdje bez nekog posebnog razloga i motiva udariti brat na brata, Batman na Supermana.

Sve je to dakle jako jako tanko, a kad konačno, nakon dobra dva i kusur sata mrcvarenja dođe do šore između markantnih muškaraca u tajcama (i plaštevima), trenutak u kojem shvate da je sva ta šora i destrukcija besmislena i da ih je netko dobro navukao, pravi je komedijski dragulj. Sori, gigantski spoiler, ali ne mogu si pomoći – mame im se naime obojici zovu Martha!! Ajme, kako divno! Jebote, još će ispasti da su polubraća!? Dobro, ne baš to, ali frendovi bi mogli postati. E da, samo kad ne bi onaj dosadni ljigavac Luthor probudio neko sumanuto megačudovište koje se iznebuha i ničim izazvano pojavljuje u samom finalu. To je tek blesavo do bola, majko moja. Znam, znam Superman-trekkiji dragi da se radi o slavnoj kreaturi iz stripova o vašem omiljenom junaku, ali ovdje je to čista šaka u oko, i to nakon bezbrojnih šaka u pleksus koje joj prethode. A i kome bi normalnom palo na pamet nakon svih tih čudovišta koje smo zadnja dva desetjeća vidjeli u superherojskim spektaklima, sad i ovdje nasaditi jedno, i to naravno, sasvim neuništivo.

S obzirom dakle, da je to nešto ljigavo i ogromno neuništivo, momcima će zatrebati i malo ženske ruke. Hop cup i eto nam prvog filmskog uprizorenja slavne Wonder Woman, alias Diane Prince (Gal Gadot), 5.000 godina stare amzonske ratnice i kćeri samog Zeusa, i drž, ne daj… ali ipak nećemo dalje spoilati. Uglavnom, rijetko je kad tolika hrpetina talenta proizvela toliko malo – tu su i Osakrovci Amy Adams (ona je Lois Lane, stalno je nešto napeta i uzbuđena, ali uzalud joj) i Jeremy Irons (on pak igra Batmanovog butlera/sidekicka Alfreda, ovaj put kao tehno-geeka i security eksperta!); tu je i David S.Goyer, ključni Nolanov suradnik na „TDR“ trilogiji, a kao izvršni producent potpisan je i sam Nolan, ali taj je valjda samo dao par savjeta i digao neku finu lovu jer je već do grla u svom slijedećem projektu (ratnom spektaklu „Dunkirk“). Ne smijemo naravno zaboraviti ni vjerojatnog glavnog krivca – režisera Zacka Snydera („300“, „Watchmen“, „Sucker Punch“, „Man Of Steel“), frajera koji je za kurentne DC Comics spektakle isto što i J.J. Abrams za novi Disneyev „Star Wars“ univerzum, dakle alfa i omega.

Dečki i cure su se dakle ozbiljno preigrali i uspjeli proizvesti značajno manji rezultat od zbroja svojih komponenti i da rezimiramo referencom iz naslova – ako je ovo „Zora pravednika“, kakav će tek, majko mila, biti sumrak kad do njega jednom neminovno dođe..!?  (4/10)

Foto/video: Warner Bros.

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

• Tweet
• Pin It