Nema zemlje za ovce
| Ovnovi / Hrútar, Island, drama, 93 minute |
|---|
| Redatelj: Grímur Hákonarson |
| Uloge: Sigurður Sigurjónsson, Theodór Juliusson, Charlotte Bøving, Jon Benonysson, Gunnar Jónsson |
Islandska kinematografija prvi je trag na svjetskoj filmskoj mapi ostavila 1991., s nepotvrđenom oskarovskom nominacijom koju je zaslužio film Fridrika Thora Fridrikssona „Children of Nature“. Priča o paru penzionera koji se zaljube i pobjegnu iz staračkog doma (nešto slično smo vidjeli i kod Igora Mirkovića u „Noćnim brodovima“) bila je prezentirana na sljedeći način: dugim, vrlo često statičnim kadrovima, što fascinantnih pejzaža najslabije naseljene zemlje u Evropi, što portreta jednako tako slabo rječitih stanovnika iste. Ubacimo u to još zrnce najdeadpanastijeg humora ikad (Jarmusch i Kaurismäki su za Islanđane slapstick), i dobili smo ono što bismo mogli nazvati ‘islandskim stilom’.
Sve što smo gore napisali može se aplicirati i na novu grupicu islandskih filmova koji su se u posljednjih par godina pojavili na važnim svjetskim festivalima (no, daleko da su bili toliko uspješni da bi ih mogli nazivati novim Rumunjima ili Grcima, kako su to požurile PR službe nekih naših festivala), s tim da tu treba dodati i stanovitu fascinaciju životinjama. Dakle, nakon „O konjima i ljudima“ i „Vrabaca“, evo nam i „Ovnova“!
„Ovnovi“ su dva sredovječna brata, Gummi i Kiddi, koji svatko na svojoj farmi (koje su naravno susjedne) uzgajaju ovce (na Islandu ih živi 800 tisuća, uz 300 tisuća ljudi). Oni iz nepoznatih razloga ne razgovaraju već 40 godina, a sukobit će se kad će Gummi, nakon što njegov ovan od Kiddijevog izgubi na natjecanju za najboljeg rogonju, otkriti kako drčni pobjednik zapravo ima tzv. grebež, opasnu bolest ovaca. Zbog nje će veterinarska inspekcija narediti eliminaciju svih ovaca u cijeloj dolini, što će Kiddija, ali i Gummija ostaviti bez životnog smisla. Jer oni nemaju žene, ljubavnice, djecu, prijatelje, internet, televizor, playstation, opremu za kačkanje, pa čak ni boće. Barem nas u to pokušava uvjeriti redatelj Grímur Hákonarson. S nenadanom nesrećom oni će se boriti na različite način – mirniji i kultiviraniji Gummi će se povući u svakodnevnu rutinu (s najvećim iskakanjem kad će si priuštiti limenku Coca Cole za Božić), dok će Kiddi krenuti putem alkoholnog ludila, što će uključivati i nekoliko agresivnih napada na Gummija.
U njihovim natezanjima proći će i najveći dio filma, koji će naravno završiti tako da će se dva brata u nevolji i pomiriti. U toj predvidljivosti je zapravo i glavni problem „Ovnova“, koji su po autorovim riječima bili najviše inspirirani filmom „Straight Story“ Davida Lyncha. No, dok je Lynch svoj, u mnogočemu tipični road movie gradio kroz niz zanimljivih sporednih karaktera, kod Hákonarsona je jedini poluzanimljiv sporedni lik – pas ovčar Somi, koji dvojici posvađane braće služi kao poštar. Osim toga uglavnom smo osuđeni na promatranje šutljivih, tvrdih, bradatih osamljenika u kojima se ipak skrivaju topla ljudska srca, kao i divnih krajolika kojima se oni kreću. Humora, i to vrlo suptilnog, ima samo u nekoliko trenutaka, a prednjači scena kad će Gummi pijanog Kiddija odvesti u bolnicu pomoću utovarivača. Perverznih seksualnih ideja, kao recimo u „O konjima i ljudima“ nažalost nema, iako bi ih neki u kombinaciji usamljeni bradati muškarci plus ovce mogli očekivati.
Finalni zaključak mogao bi biti sljedeći: Gledati, ako nemate baš nikakva iskustva s islandskim filmovima. Ako imate, „Ovnovi“ će vas teško u nečemu iznenaditi. (6/10)
Foto/video: Netop Films
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
