I ove cure znaju što je pravi mamurluk

• Tweet
• Pin It

Svi mi naravno uživamo u tom zlatnom dobu televizijske fikcije koje je zavladalo u novom mileniju i ne pokazuje znakove posustajanja, ali ima to i neke svoje mane. Jedna od njih je i polagani nestanak čitavih filmskih žanrova iz kina. Najprije su nestali u ’90-ima tako popularni sudski trileri, pa onda policijski krimići – njih su sve pojeli CSI-jevski procedurali. Da ne bude svemu kriva eksplozija kreativnosti (ali i budžeta!) televizijskih autora, ponešto se može prišiti i prezastupljenosti raznoraznih teen, fantasy i/ili SF spektakla u multipleksima. Poneki mjuzikl i western koji se tu i tamo pojave u kinima više su eksces nego pravilo, a posljednjih godina je izgleda došao na red i nekadašnji nedodirljivi ženski teritorij, rom-kom. No, dobro, taj si je sam toliko puta pucao u nogu da je dobro i poživio koliko već jest. Jedini žanr koji se još uporno drži je iz nekog razloga horor, i to što niskobudžetniji, to uspješniji…

Nakon inicijalnog uspjeha vala Apatowa & co. sredinom prošlog desetljeća, sada je iz kina počela iščezavati i komedija, koje je naravno po televizijama i kojekakvim drugim platformama sve više. Nitko doduše neće plakati za onim budalaštinama kakve su radila braća Wayans (ili još uvijek radi Tyler Perry), ali pametnih a smiješnih komedija je u kinima naprosto jako malo. Evo sada i malo vraćanja duga – dvije izvorno i aktualno televizijske zvijezde, koje se već neko vrijeme i percipira kao komičarski tandem isporučile su jednu od najboljih komedija zadnje godinu-dvije.

Tina Fey i Amy Poehler svoj su zanat ispekle i slavu stekle pišući skečeve i glumeći u legendarnom komedijskom inkubatoru „Saturday Night Liveu“. Kasnije se Feyica vinula s „30 Rockom“, dok je Poehlerica glumila u „Parks & Recreation“, a obje serije trajale su po sedam sezona. No, zametak onoga što će, nadam se, postati veliki komičarski par 21. stoljeća, neki moderni ženski Martin & Lewis (ako već ne Laurel & Hardy), nastao je kad su cure dobile gažu vođenja ceremonije Zlatnih globusa 2013.. Ostalo je, naravno povijest – vodile su Globuse tri puta i to urnebesno, inteligentnije i zabavnije od bilo kojeg domaćina Oskara posljednjih desetljeća. Ove su se godine Globusi vratili ništa manje duhovitom, ali ipak nešto „hermetičnijem“ Rickyu Gervaisu, koji ih je vodio također tri sezone zaredom, od 2010. do 2012.

Imale se one i prije jedan zajednički pokušaj („Baby Mama“ iz 2008.), ali tu su puno više bile tek dvije glumice u istom filmu nego stvarne buddy/buddy partnerice, a i sam film je bio kamilica prema njihovim kasnijim suradnjama. Evo ih sada dakle konačno zajedno u jednoj pravoj, raspojasanoj, sočnoj zajebanciji, koja uz svu svoju političku nekorektnost i povremenu vulgarnost uspije pokazati i dosta srca i emotivnosti, na tankom rubu, ali ipak s prave strane sentimentalnosti.

Maura (Poehler) i Kate (Fey) su dakle sestre iz naslova, međusobno jako povezane ali i različite cure na pragu 40-ih, možda i koju više. Maura je znatno sabranija, štreberskiji tip od svoje posve rasute sestre jebivjetrice. No, Maura nema privatnog života, dok Kate nema apsolutno nikakvu vlast nad kaosom svog života. Zaplet počinje kad roditelji (Wiest & Brolin) jave Mauri da planiraju prodati kuću u kojoj su cure odrasle (nalazi se u Orlandu na Floridi) i da one dođu pokupiti svoje stvari i raščistiti svoje djevojačke sobe. Problem je u tome što je Kate po tko zna koji put ostala bez posla i stana i planirala se zajedno s kćeri tinejdžericom vratiti doma starcima.

No, što je tu je – kuća odlazi i cure odluče napraviti tulum kao iz mladosti i na njega pozovu sve živo i mrtvo. No, ispostavi se da je je to „sve“ više mrtvo nego živo – njihovi vršnjaci su poslom i djecom satrani umorni sredovječnjaci i malograđani kojima je netko zaboravio reći da im puls već odavno ne kuca. No, infantilne i života pune Kate i Maura ipak uspiju prodrmati i animirati tu kilavu ekipu, ali to je tek početak zavrzlama i peripetija, kako s gostima, tako i s njima samima.

Fay & Poehler su ovdje naprosto sjajne, razigrane, uigrane, autoironične (pogotovo Poehler) i s jakom međusobnom kemijom. Njima je dobro poznato da je politička korektnost najveći neprijatelj dobre komedije pa je zaobilaze u širokom luku. Svakojake tu bude zajebancije, vulgarne, pretjerane, populistične, ponekad i mrvicu promašene, ali Fay & Poehler bezgrešno kontroliraju situaciju, čak i kad se sve oko njih počne raspadati. Gegovi su brzi i česti, naravno puno više verbalni nego fizički, iako ima i toga, a kad usred svog tog ludovanja i pijančevanja iskoči kakva ružna životna istina ili pak neki besramno emotivni moment, ne bude u tome ništa lažnog ni artificijelnog kao u tolikim rom-komovima.

Iako su korektno zaradile u kinima, „Sestre“ se vjerojatno neće pretvoriti u serijal, što je sasvim OK, ali definitivno označavaju pravi početak jednog blockbusterskog komičarskog para koji će nas barem jedno desetljeće zabavljati, bilo u kinima, bilo na telki ili na streamu…  (8/10)

Foto/video: Universal Pictures International

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

• Tweet
• Pin It