Krampus, SAD, SAD, 2015., horor komedija, 98 minuta |
---|
Redatelj: Michael Dougherty |
Uloge: Adam Scott, Toni Collette, David Koechner, Allison Tolman, Conchata Ferrell, Emjay Anthony, Stefania LaVie Owen, Krista Stadle |
„Tata, meni je to baš super, pogotovo onaj najveći lutak, onaj koji iskoči iz kutijice, ono, kakve zube i vilicu ima ogromne, sve vidiš kako su oštri, i ne bih nikada htio biti u njegovoj blizini, i stvarno je jezivo, ali meni je super, i kad bih ja bio čudovište, hoću reći zombi, mislim taj mali zli vilenjak od Krampusa, ja bih htio imati takve zube, ili kao ona vila sa sjekutićima, ali i da imam shotgun, ili bazuku, i onda da pucam po svima, i….“
„Sine, jel ti to opet s bratićem igraš Grand Theft Auto 5 ili kako god se već to zove?“
„Pa, malo…“ Nasmiješi se Junior i nastavi verglati „Ali nije sve tako super, ima mi dijelova kad ima previše svjetla, i previše blješti i onda se pola toga ne vidi i tjera te da skreneš pogled baš kad je najjezivije, a i pola filma je dosadno, a i nema smisla i znao sam da će se dečko probuditi, i u biti dajem mu osam jer se nisam toliko preplašio…“
Kino krcato. Dobili zadnja sjedala za zaljubljene u srijedu u sedam navečer. Usamljena žena na sjedalu do nas pobjegla kad je vidjela kako sam zagrlio desetogodišnjaka. Fanta koja definitivno nije Fanta nego surogat. 18 minuta isusovih predugih foršpana. Ja htio gledat crtić o dinosaurusima, ali „Tata, to je za djecu, ja bi na horor…“
I bi horor… Sasvim slatka komedijica prvih desetak minuta s jakom majkom, mlitavim ocem i rođacima koji moraju doći kao i svake godine… Sjajan izbor dječurlije, od slatkog kuštravog Emjay Anthonyja do svih debelih južnjačkih nerdova iz drugog dijela familije, nadrkana teta Conchata Ferrell, iritantni republikanac David Koechner i općenito – sjajan uvod za korektan hororac. I onda preduga sredina s nagovještajima strave. Shvaćam da 99% publike ima između 16 i 19 godina i da fakat stršimo, ali i ekipi je dosadno, pa prištavi dečkići pokušavaju bit duhoviti s curama iz razreda kojima to nisu i neće nikad, sve dok konačno ne dođe barba Krampus. Njemačka manjina u SAD dolazi na svoje jer je scenarij prepjev njihovih božićnih pričica, pa saznajemo da je Krampus zločest i dolazi samo kad djeca izgube nadu u Božić. I onda kreće besmisleno klanje, koje završava…
A neću spojlat, ali toliko jadno i očekivano da sam čuo i pokoje spontano tinejdžersko puckanje prištića od tuge. Dobra maska, fina animacija zlih čajnih kolačića, jedan lutak je posebno opak, ali je totalno nepokretan, a ovi brzi se ne vide. Krampus izgleda ko zvončar s Grobnika, čajni kolačići su najbolji dio filma. Ma, ko da su se našli Sedlar, Nola i Vitez i išli skupa napraviti cjelovečernji film. Triptih komedije, dosade i horora, ali bez neke suvislosti. Rok zadovoljan jer su mu malo narasli očnjaci, ja kisel. Trebao bih paziti što ga voditi gledati, ali kad nema više tri godine, sori.
Uglavnom, nije prolazno, ni po čemu upečatljivo osim po onom trenutku kad pomisliš „Pa neće sad valjda ovako završit!?“… A on završi. Nevermind, mama je zgodna, a i nakon toliko kadrova snijega i mećave, jako je lijepo izaći na ugodnih + 10! (OČESINSKA OCJENA – ROK 8, RIBA 4 = 6/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.
1 Komentar