Ratovi zvijezda: Sila se budi / Star Wars: The Force Awakens, SAD, 2015., sci-fi fantasy, 135 minute |
---|
Redatelj: J.J. Abrams |
Uloge: Daisy Ridley, John Boyega, Harrison Ford, Adam Driver, Oscar Isaac, Peter Mayhew, Carrie Fisher, Domhnall Gleeson, Lupita Nyong'o, Andy Serkis, Anthony Daniels, Max von Sydow, Mark Hamill |
Nikada neću zaboraviti trenutak kad je u prvom dijelu Ratova zvijezda buljavi klinac Luke Skywalker pičio laserima po hodnicima neke metalne letjelice sve dok joj nije došao do mozga, a onda buuum! Cijeli Studentski Centar je pljeskao! Mislim, mogao je to spičiti i direktno iz zraka, ali po scenaristima je ovo bilo atraktivnije. Bio sam oduševljeni desetogodišnjak i još dugo i puno prepričavao te scene u razredu, a bogami i razmišljao o pilotskoj karijeri.
Onda je došao drugi dio s nekim zlim metalnim slonovima i manje pucnjave, a onda i treći s malim zelenim dosadnim čovječuljkom. Do tud mi je bilo skroz ok, jedan od onih dragih serijala koji bih uvijek pogledao ako bi ga reprizirale televizije, ali daleko od ikakvog idolopoklonstva. I onda se sve odjednom izokrenulo, i umjesto zabavne pucačine i kul frajera u smeđem kožnjaku – pojavile su se neke ušminkane galaksije, kraljice, interplanetarni sabor i „Idemo skupiti lajkove poluretardirane američke djece s likom apriori simpatičnog Jar-Jara…“
Dakle, naravno da sam pogledao i dijelove od 1-3, ali niti znam što se u kojem događa, niti sam ostao imalo impresioniran ijednim od njih. Jako me nerviralo i to što su odjednom izronili obožavatelji i štovatelji sage, počeli se kostimirati i biti poprilično agresivni u napadima da zašto se i ja ne kostimiram i znam s kojeg je planeta Chewbacca… Nešto kao Jehovini svjedoci koji prodaju Amway. Srećom, uredno sam se ispričao i rekao da me to ne zanima, kao da ja nemam bedaste hobije, i sve je otišlo u neku nebitnu ladicu. Kad sam ove godine nekako ipak preživio sve nalete najava i sličica na fejsu, umjesto da potpuno pobjegnem i pričekam mjesec dva da se sve stiša, ipak sam odlučio pogledati Hana Solažu i drugove u prvom tjednu prikazivanja.
Rokatanski je pogledao sagu, s tim da je kod dvojke i trojke otišao leć. Teško je, gotovo nemoguće današnjim klincima objasniti koliko je 1978. ili 1979. fora bio svjetlosni mač, helooou!? Dao bih sve dupliće i kolekciju Stripoteka za jednu takvu, uffff… No, što je tu je, 3D naočale su bile na nosu (iako će biti potrebne samo za uvodnu špicu i jedan kadar velike krstarice), kokice u rukama, očekivanja na 30%. Vjerovao sam da ne može biti kilavo kao zadnja tri uratka, pa sam se fino namjestio i počeo uživati u prekrasnim kadrovima pustinje i uništenog broda. Zamolio bih sada one koji još nisu gledali film, da baš i ne čitaju dalje, jer će mi možda izletjeti neki podatak koji i ne bi željeli čuti. Naime, sedmi dio Ratova Zvijezda nije film, nego pjesma Tončija Huljića i Gorana Bregovića. Pa sve smo to već vidjeli!?
Slatka, mrvu muškobanjasta curica (Daisy Ridley), ono kad tata shvati da više neće dobit sina pa malu uči kako popravit fergazer, luta planetom, biva ponižavana i ugnjetena, sve dok ne sretne kmečavog stranca (John Boyega) koji je u biti dezerter iz onog bijelog plastičnog odijela kojeg nose najneučinkovitiji vojnici u povijesti rata i filma. Tu je i mlado od R2 D2 (da, mislio sam do dvadesete da se zove Artu Ditu, pa šta!), lijepo maskirane lutke, Chewbacca koji ne stari za razliku od Harrisona Forda kojem stvarno više ne priliči da trči, baka Leia koja samo brine i valjda radi kolače i hekla dok kamera ne snima, i općenito, totalni deja vu. Sve kulminira scenom kad treba uništiti Zvijezdu smrti, istu samo veću, pa se to odradi tako ofrlje kao da idu promijenit osigurač u hodniku. Unforgiven 7, bokte…
I dalje je to profesionalno i impozantno. Predivni kadrovi, sjajna animacija, ali i totalni nedostatak scenarija, duha, ljubavi, sreće, ičeg. Jedino što treba istaknuti je Darth mjesto Dartha, kojeg su birali valjda po boji glasa, pa predstavlja barem nekakvo iznenađenje, sjajno animirana mala vlasnica birtije, kostimi i scenografija. Ali pobogu, to je samo spoj prvog, trećeg i šestog dijela filma – vjerojatno za nove gledatelje kojima je prekomplicirano gledati svih šest. Da nisam gledao šesterologiju, uživao bih u filmu. Ovako imam osjećaj kao da su scenaristi morali napraviti alibi priču kako bi zadovoljili mecene i ne bi nikog povrijedili ili zaboravili.
Pa sam ga pogledao dvaput i opet ostao zakinut – da, i ja sam fan, ali se ne maskiram. Ljudi koji su se definirali kao pravi obožavatelji ne smiju reći da im je film loš jer bi si pljunuli u facu, a već imaju doma preskupe kostime s ebaya. Ja sam očekivao nešto novo i originalno, a ne opet scenu s kraja trećeg dijela. Kadrovi s one škotske Palagruže na kraju traju kao u trećem Hobitu, i uglavnom – dobra zabava, ali nikako i nešto epohalno. Mudar način izvlačenja para i ništa više. I Solo je zakon, ja bih takvog dedu!!! (OČESINSKA OCJENA: ROK 8 RIBA 6 = 7/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.
3 Comments