Nerazuman čovjek / Irrational Man, SAD, 2015., krimi komedija, 95 minuta |
---|
Redatelj: Woody Allen |
Uloge: Joaquin Phoenix, Emma Stone, Parker Posey, Jamie Blackley |
Kažu neki da je Woody Allen opet u krizi. Hm da, volio bi i ja biti u takvoj krizi sa 50, kamoli sa 80 koliko je Woody navršio 1. prosinca (sretan roćkas velemajstore!). Njega, hvala bogu nikad nije bilo previše briga što o njemu pišu i govore, a dok mi gledamo „Nerazumnog čovjeka“, 46. film koji je napisao i režirao u posljednjih 49 godina, on je već duboko u svom slijedećem projektu čije je snimanje završeno u Brooklynu krajem listopada (glume mu između ostalih Steve Carell, Kristen Stewart, Blake Lively i Jesse Eisenberg, naslov i tema zasad nepoznati). Nakon toga bi se mogla dogoditi i Woodyeva prva TV serija na koju ga je uspio nagovoriti Amazon i od koje se već ogradio rekavši da će njegovi naručitelji sigurno zažaliti jer da nema pojma što radi i da je sve to „katastrofalna pogreška“. Svi ti vjerujemo, Woody…
„Nerazuman čovjek“ odmah u glavu, već u svojim ranim minutama počinje raspredanjima o Hegelu, bitku i besmislu – pa tko ga onda ne bi volio? Junak iz naslova je Abe Lucas (Phoenix), deziluzionirani, od života umorni profesor filozofije, duboko sjeban i istraumatiziran frajer koji upravo dolazi predavati na neko idilično sveučilište u New Englandu. Abe je melankoličan, na momente i polu-katatoničan tip, koji bez beda izvadi pljosku i nategne iz nje usred kampusa, ali zna znanje, ima karizmu, studentima je zanimljiv, a pogotovo studenticama, i naravno, ponekoj profesorici. Dvije takve jedinke su bistrooka studentica Jill (Emma Stone, nova Woodyeva, nećemo reći muza, ali ovo im je već drugi zajednički film zaredom…) i Abeova kolegica Rita (Parker Posey koja se pak pojavljuje i u slijedećem Woodyu), obje zauzete, ali i sasvim neotporne na Abeov šarm.
No Abe se opire najprije Ritinim nasrtajima, kasnije i Jillinim, što iz moralnih razloga, što zbog toga jer mu se, valjda od depresije i cuge, više i ne diže. Kad u jednom od brojnih druženja s Jill po romantičnom koleđ gradiću blizu oceana, Abe načuje razgovor sa susjednog stola u kojem očajna samohrana majka baca drvlje i kamenje na pokvarenog suca koji joj namjerava oteti djecu, on i Jill u šali brbljaju kako bi bilo super da se gadu dogodi nešto loše. No, ono što za Jill bude tek usputna anegdota, Abea potpuno zaokupi i da mu neku novu želju za životom, a usput mu vrati i libido (benefite čega će uskoro osjetiti Rita) i on počne planirati savršeno ubojstvo.
Da, sasvim proizvoljna začkoljica kao izvor zapleta, ali koga briga – Woody se ovdje sjajno zabavlja i vodi priču besprijekorno sve do samog urnebesnog finala. Glumci su mu po običaju sjajni, inače preintenzivni Phoenix ovako opušten nije bio godinama, Stoneica je isto jako dobra, a dobrodošli novum je i to da nitko u castu nema ulogu autorova alter ega – što je primjerice bilo posebno simpa blesavo u „Vicky Cristini Barceloni“ gdje je Scarlett Johansson na momente skidala Woodyevu dikciju i gestikulaciju. U karakterizaciji likova zalomi se i poneki kliše, no Woody njima kao i obično žonglira savršeno.
Inače u Woodyevom prebogatom opusu ubojstvo kao glavna tema nije rijetkost („Scoop“, „Match Point“, „Manhattan Murder Mystery“, „Cassandra’s Dream“…), a neki od tih njegovih polu-zajebantskih, polu-ozbiljnih polu-krimića idu u sam vrh njegova opusa (poput „Crimes And Misdemeanors“ iz 1989.). „Nerazuman čovjek“ ipak ne spada u potonju kategoriju, ne zato što nije velik film (a ipak nije) ili mu nešto fali (ništa), već naprosto zato što se radi o jednom od najvećih i najjačih opusa u povijesti američkog filma u vrh kojega je jako teško ili gotovo nemoguće više išta ugurati.
Uglavnom, krajnje nerazumno bilo bi ne pogledati „Nerazumnog čovjeka“, šarmantnu, perolaku filozofsku raspravu o moralu i njegovim devijacijama, usamljenosti intelektualne superiornosti, vigilantizmu, depresiji i da ne zaboravimo možda i najvažnije, pozitivnom utjecaju homicidalnih misli, nagona i djela na erektilnu disfunkciju… (8,5/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.