Piksel do piksela – papazjanija
| Pikseli/ Pixels, SAD, 2015., komedija, 106 minuta |
|---|
| Režija: Chris Columbus |
| Uloge: Adam Sandler, Kevin James, Michelle Monaghan, Peter Dinklage, Josh Gad, Matt Lintz, Brian Cox, Sean Bean, Jane Krakowski, Dan Aykroyd |
Na putu od kuće do osnovne škole u centru metropole stajala je ta prokletinja zvana Tivan. Luna park s vrtuljcima, autima na sudaranje, streljanom, fliperima, bilijarima, Vanguardima… Nije bilo lako ne otići tamo ako bi se našla ikoja kovanica u džepu, a pogotovo nakon desete godine kad bi od dide dobio crvenog pegaza, cenera, ili kako god smo tad zvali tu novčanicu u vrijednosti dvadeset žetona. Buraz, dvadeset…
Svatko je imao svoju igru, neki su igrali pucačine u dvoje, neki visili na fliperima. Cigići su često visili okolo i uporno žicali jednu lopticu, u boljem slučaju, a nekad i zadnju kunu, uglavnom, to je trajalo koju godinu, sve dok mi jednom gelipteri uz prijetnju batinama nisu uzeli svu lovu i ogadili mi sve luniće do kraja života. A bio sam sjajan u Hounted Houseu i Kentauru, dok mi je pravu enigmu predstavljao fliper Pac-Man. Sama igrica mi je bila dosadna, ali u kombinaciji s fizičkim igranjem flipera – bila je zakon. Onda sam dobio Spectrum i sve je otišlo k vragu, iako sam jednog dana puno godina kasnije ostao u Mensi, samo zato jer su imali Kentaura na kovanice od dvije kune!
Uglavnom, kad sam čuo da postoji film koji se vraća u doba igrica, nešto se zažarilo u meni, uzeo sam Roka pod ruku i uz objašnjavanje kako si u Scrambleu morao vozit nisko zbog goriva dok bi ti neki klinac pucao i bacao bombe, lagano smo zasjeli u stolce. Adam Sandler je obećavao ležernu zabavu na granici nepristojnosti, a prva scena totalno objasnila u kojem će smjeru voditi film – klinci su uzeli teglu s lovom i otišli u igraonicu… Pa ti nemoj bit profić, kolko sam sendviča od usta odvojio za tri kuglice, bem te živote…
Radnja prati dva klinca koji obožavaju igrice, a jedan je toliko dobar da odlaze na natjecanje. Tamo jednog od njih u finalu na prijevaru pobijedi iritantni patuljak, što uvelike odredi njegovu budućnost jer postane ugrađivač satelitskih i namještač televizora, whatever. Njegov frend postane predsjednik SAD-a, tu je i još jedan geek, pa zgodna žena bez ikakvog smisla, nekakav uplašeni marinac, i onda dođu izvanzemaljci i izazovu Zemljane na bitku u 3D igricama.
Dakle, ono malo Amerikanca u meni, što voli pizzu hut, hamburgere, craft pivo i Hiromi Oshimu unatoč japanskih korijena – jednostavno je prestalo žvakat kokice zbunjeno lošom bljuzgom svega što mi je iskočilo pred nosom. Ljudi moji, kakva papazjanija, pa to nije za verovat. Apsolutno pretjerivanje, gomilanje, izbor oružja i učinak kao u (u tom segmentu) nepodnošljivom trećem „Matrixu“, predvidljivo i sporo do bola. Nema duha, smijeha, ne znaš kome je namijenjen film jer su stariji razočarani, a mladima trebaš objašnjavat tko su Madonna i Reagan.
Treba izdvojiti kvalitetan izbor glazbe, od Kissa do Queena, zločestog Petera Dinklagea, montiranje govora vanzemaljaca kroz likove davnašnjih celeba, plavokosu rozgastu princezu ratnicu u crvenom bi ženio, iako je nemušta kao lik iz neke Mažuranićkine bajke, animacija vrhunska… Sve ostalo zove na to da bi redatelja i scenariste trebalo posjest za stol i reć – deca draga, odite nazad na akademije i probajte ispočetka, ovo je takav bućkuriš da ga i tete iz školske menze bolje kuhaju. Iako bih se rado poklao sa svim tim oružjem koje ne treba punjenje ni nove žetone. Ah, dijete…
Rok se zapalio za animirane likove, pogotovo Qberta, jako su mu se svidjeli dijelovi gdje se kolju pikselizirani likovi, ali kad sam ga nakon par dana pitao o čemu se radi film – dobio sam prazan skup. „Pixels“ je film koji ima dobru ideju, ali lošu realizaciju, idealan za zaspati uz njega, ili za bacit oko dok pospremate i peglate višetjedno skupljan veš na stolicama širom stana. U kinu se ipak osjećate malo prevarenima – kao da peti put morate ponovo snimiti scenu s Roccom Sifreddijem. Ne ponovilo se… (OČESINSKA OCJENA : RIBAFISH 3 ROK 8 = 5,5/10)
Foto/video: Columbia Pictures
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.
