Penzionerski dani Sherlocka Holmesa
| Gospodin Holmes / Mr. Holmes, SAD, V. Britanija, 2015., drama, 104 minute |
|---|
| Redatelj: Bill Condon |
| Uloge: Ian McKellen, Milo Parker, Laura Linney, Hattie Morahan, Hiroyuki Sanada, Patrick Kennedy, Roger Allam, Frances de la Tour |
Što je to tako magično i magnetski pravlačno u Sherlocku Holmesu da u drugoj dekadi 21. stoljeća istovremeno imamo čak tri međusobno sasvim razičite filmske ili TV franšize, kojoj se sad pridružila i ova diskretna, pastoralna dramica o Holmesu u desetoj životnoj dekadi? OK, i dalje se ne zna hoće li Guy Ritchieva spektakularno uspješna, ali već u dvojci dosta ispuhana filmska franšiza s Downeyem & Lawom dobiti treći nastavak, ali su zato ove dvije aktualne televizijske itekako žive (BBC-ev „Sherlock“ s Cumberbatchom & Freemanom i CBS-ov „Elementary“ s Millerom & Liu, obje u svojim četvrtim sezonama). Holmes je dakle i u doba Avengersa i Transformersa tražena roba, i to izgleda više nego ikad! Bit će da tu ima i ponešto kreativne manjkavosti u glavama onih koji odlučuju i naručuju kao i onih od kojih se naručuje.
Bilo kako bilo, „Gospodin Holmes“ među svom tom ekstremno komercijalnom robom ipak dolazi kao neko malo osviježenje da ne kažemo otriježnjenje. U godinama nakon drugog svjetskog rata Sherlock Holmes (McKellen) živi povučenim penzionerskim životom u romantičnom krajoliku zabačene farme u Sussexu. Bliži mu se stota, ali još je vitalan i lucidan, a glavne su mu preokupacije pčele i prebiranje po bogatoj riznici vlastitog sjećanja, koje mu se, normalno, sad već počelo malo magliti. Paralelno pratimo Holmesovu sadašnjost koju provodi s bistrim klincem Rogerom (bilo bi zericu preuzetno reći da mali ovdje služi kao zamjenski Watson, ali recimo da je tako), sinom svoje domaćice gđe. Munro (Linney, koja bi onda bila zamjenska gđa. Hudson iz Baker Streeta 221B) i dvije priče iz Holmesove prošlosti. Jedna je nedavna, poslijeratna i uključuje njegovo putovanje u Japan, ispostavit će se u potrazi za nekim čudotvornim eliksirom koji potpomaže mentalne procese, pogotovo pamćenje (spoilerčić, ali bezazlen), a druga govori o njegovom posljednjem slučaju od prije kojih 35 godina.
Možda zvuči kompleksno, ali u naravi nije, jer sve to na okupu drži ta neka fina, usporena pastoralna atmosfera i Holmesova simpatična pametovanja o pčelama i životu koje mali Roger upija kao spužva. Čiča ne propušta nijednu priliku da naglasi kako su pisanije dr. Watsona (koji se ovdje ne pojavljuje) o njihovim zajedničkim avanturama debelo pretjerane, a posebno mu na živce ide ona Sherlockova poznata kapa za koju s gnušanjem tvrdi da je nikada ne bi stavio na glavu. Također, bio je u kinu pogledati neke „svoje“ slučajeve, ni to mu se nije svidjelo („…absolute rubbish!“ kaže). Takve su stvari razumljive s obzirom da se ne radi o priči koja se naslanja na radove Arthura Conana Doylea, već na desetak godina star roman Amerikanca Mitcha Cullina, pa ni naglasak nije na napetom zapletu prepunom obrata (ne treba onda očekivati ni neki spektakularni rasplet), već na spomenutoj atmosferi i magiji centralnog lika. Iako je 20-ak godina mlađi od svog filmskog junaka, sjajni sir Ian McKellen sasvim je logičan izbor za ulogu Holmesa. Uostalom i on i režiser Bill Condon ušli su u prvu ligu svojom prvom suradnjom „Gods & Monsters“ iz 1998. (koja je McKellenu donijela prvu nominaciju, a Condonu i samog Oskara za adaptirani scenarij), još jednom filmu o starim danima i staroj slavi, po mnogočemu srodnom „Gospodinu Holmesu“.
McKellen je dakle uobičajeno uvjerljiv (za razliku od npr. Roberta Downeya jr.-a u istoj ulozi), taj bi nam uostalom mogao prodati štogod poželi (sreća da ne snima spotove za hrvatske političke stranke), a ništa slabija nije ni uvijek pouzdana Laura Linney. Sve tu fino teče i dobro je posloženo, problem je eventualno jedino u očekivanjima koje potencijalni gledatelj može imati od filma, pogotovo od raspleta. Osobno sam naravno imao neka pa me onda film i nije nešto pretjerano oduševio, što ne znači da se ne radi o solidnoj, inteligentnoj dramici, sasvim dostojnoj branda kojim se diči, makar i bez Watsona, Moriartya, lule i kape… (7/10)
Foto/video: BBC Films
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
