Bond i ja: Volim piti i ubiti

• Tweet
• Pin It

Slatka psihijatrica upita Bonda koliko pije alkohola, a on će šeretski – previše! I onda je poševi. Poševi i tetku Monicu Belluci sve u crnini netom nakon muževljeva sprovoda, i još jednu, onako usput. I to onako, ko da je ševit lako. Cijelo to vrijeme umjesto nekog osvajača, šarmantnog i odmjerenog, gledamo prebildanog pitbulla koji drži bradu nekako previsoko, kao Mussolini, ima lepe plave oke, najljepša odijela, brze automobile i priča samo kad mora. Jednom se čak i nasmiješio! Zar žene stvarno padaju samo na formu!? Odgovor je – da.

Ubijte me, ali meni je samo Sean Connery seksi, britak, sposoban da zbari i ubije – James Bond. Pierce je bio nijansu prelijep, a Craig mi i dalje djeluje toliko tupavo i odglumljeno kao Petar Vlahov koji je suspendiran na mjesto kontrolora u vlaku za Konjščinu, veliki pozdrav ekipi iz Konjščine. On je za ulogu izbacivača iz diska, ali meni Bond treba biti sofisticiran, senzualan, ne smije mu se na faci vidjet da je samo stroj za ubijanje, helou! Ovakvog bi ga skužila i mala organizacija kao HEP ili FINA, a kamoli SPECTRE…

Eto, sad kad sam se isplakao i odfrustrirao, smijem reći da sam pogledao svakog Bonda, od Lazenbyja do Daltona, i da se na svakog sljedećeg odmah tefteri karta za kino. To je jednostavno dio opće kulture, i tako će biti dok jedan od nas ne ode u vječna lovišta. Oduvijek sam htio biti on, imati kinder auto, penkale koje ubijaju i tete koje daju i prije nego što si ispričao najbolji vic. Upitah Rokatanskog nakon što je pojeo sav čips (prije toga ne reagira), jel bi i on htio biti Bond?

„Ja Bond!? O da, bilo bi super kad bi hodao ulicom a svi misle da sam cool…“

I u tome leži sav smisao. Svi bi muškarci htjeli biti Bond, on je utjelovljenje sna svakog od nas klinaca iz kvarta koji smo cuclali bambus na klupici, dok bi neki retard sa spuštenom Hondom otfurao najbolju koku iz razreda na seks bez priče. A mi smo pričali… Bond nas je tjerao da imamo manire, ljepše se oblačimo, imamo onaj pogled, a ne bi bilo loše ni koknuti nekog tko ti je išao na živce. Zbog Bonda sam naučio skijati, skoro naučio svirati violončelo (i palio se na čelistice), uvijek tvrdio da Moore nemre bit ni batler pravom Bondu kao ni Keaton Batmanu, volio komentirati svaki nastavak dok je još bio frišak… Jednostavno, Bond je institucija, i to je zaključak i nakon ovog nastavka.

Prva scena u oblačnom Mexico Cityju u jednom kadru jezivo je dobra, kao i ona dok šapću u polumraku na sastanku SPECTRE. Ima par nelogičnosti koje moram spomenut jer sam picajzla, a bogami je i Rok naslijedio još nešto osim ljepote, pa je gušt s njim komentirati kako Bond u odijelu hoda u podne po centru grada na vrh zgrade s kalašnjikov-snajperom, dakle, totalno lijep i vidljiv (reklama za Boss odijela, mislim), i onda se metar prije nekog zida sagne. Ono, imali su 120 metara vremena da vide bijelca u sakou koji ti prilazi, aaargh… Drugi je problem izbor negativca. Neki rmpajlija iz obrane novozelandskog ragbi drugoligaša ga gonja pol filma, ali ga nikad ne dokrajči, ni Bond njega, i onda kad se nađu jedan na jedan, opet Bond dobije u sudačkoj nadoknadi, iako prema njemu izgleda poput krmelja na mamutu. Najbesmislenije od svega je kad mu Christoph Waltz, najgenijalniji zloćko u povijesti filma ikad, naravno, u “Nemilosrdnim gadovima”, buši mozak s bušilicom, ali Bond je Jelovica, jebote, njemu ništa, kao da si štok od zbornice bušio… Malo realnosti drugi put, nisu ovo Avengersi…

Waltz je nesumnjivo velik, ogroman, ali ovdje se zlo vidi samo jednom, kad se nasmije pred kraj filma. Baš kao što sam očekivao više od Andrewa Scotta koji je bio maestralan u Sherlocku, i Ralpha Fienessa koji mi je prefin za šefa. Kao omiljeni bend koji ne dođe na solo koncert nego na festivalskih pola sata… Sori, oran za raspravu! Monica je predivna, urbana Severina, šteta što traje dvije minute filma. Sve si mislim da je Craig u ugovoru uvjetovao da će glumit u ovom filmu samo ako mu dopuste da je zažvali i primi za cicu, jer joj je uloga inače potpuno besmislena.

Film traje 45 minuta predugo, kamera je divna, satima poslije sam razmišljao o filmu i kako bi ja to sve bolje napravio, i time je smisao pogođen. I dalje želim biti Bond, i dalje želim spašavati planet i nekome biti heroj. Baš kao Roku, kojeg sam nakon što je triput skoro zaspao – odveo u KFC na žderilo.

„Super film, kad će sljedeći nastavak?“
„Buraz, čeka te jako puno onih koje nisi gledao…“

Rekoh i zagrizoh odvratno usmrđeno krilce. Bond bi sad pobio zle vlasnike i poševio prekrasnu kelnericu na stroju za muffine, ali ja ću i dalje uvijek biti tek mali tajni štovatelj lika i djela možda najveće filmske sage svih vremena. Iako mu je shaken not stirred odvratan – masline na pizzu, a ne u rakiju! (OČESINSKA OCJENA: ROK 9 RIBA 7 = 8/10)

Foto/video: United Artists

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.

• Tweet
• Pin It