Kako je Gaspar Noé špricnuo u prazno. I to u 3D.
| Ljubav 3D / Love 3D, Francuska, Belgija, erotska drama, 135 minuta |
|---|
| Redatelj: Gaspar Noé |
| Uloge: Aomi Muyock, Karl Glusman, Klara Kristin, Ugo Fox |
Priča je navodno išla ovako. Budući da canneski festival dobrim dijelom živi od skandala (sjetimo se samo spektakularnog izbacivanja Larsa Von Triera s La Croisette prije par godina nakon što je u zajebanciji rekao da ponekad suosjeća s nacistima), a u ovogodišnjem programu nije se naziralo ništa što bi moglo dići medijsku prašinu, direktor festivala Thierry Fremaux pozvao je u pomoć starog troublemakera Gaspara Noéa. Pitanje je bilo da li nakon filmova koji se apologetski postavljaju prema incestu („Sam protiv svih“), prikazuju brutalno silovanje Monice Belucci u krupnom kadru („Nepovratno“) i simuliraju osjećaj jahanja LSD-a („Enter The Void“) u punom trajanju i intenzitetu, majstor ekscesa ima nešto novo za festival svih festivala.
Gaspar je na to uzvratio da, eto, baš radi na jednom pornografskom 3D filmu. „PORNOGRAFSKOM 3D FILMU! To!“, pomislio je ushićeno Thierry. Problem je samo što film nije bio ni blizu svom završetku, a službeni program se baš trebao najaviti. Ništa zato, rekao je gazda Gasparu i naredio mu da isporuči bilo kakvu verziju filma za festival. Noé kaže da je radio 20 sati dnevno dva mjeseca kako bi smontirao nešto pristojno i da mu je to najgorih 60 dana u životu. Htio on to ili ne osjećaj je uspješno prenio na publiku, barem u slučaju ovog recenzenta. Jer „Ljubav 3D“ je najjadnija izlika za film viđena s ove strane „Nimfomanke“ (da spomenemo opet Von Triera). Doduše, nije da vjerujemo bi stvari bile puno drugačije da je Noé imao i godinu dana za montažu…
Priča „Ljubavi“ stane u 250 znakova. Antipatični student filma Murphy prisjeća se veze s još mrvicu antipatičnijom studenticom slikarstva Elektrom dok ‘uživa’ u roditeljstvu sa stanovitom Omi (šteta što se ne zove Gen-i), susjedom s kojom je jednom prevario Elektru, a ova je začela. I tako se on 135 minuta filma prisjeća, naravno kao narator koji u prvom licu izgovara grandiozne rečenice poput: „Volio bih da ne postojim. Oh kako mi nedostaješ. Zašto se ne može vratiti vrijeme“, i sl., dok se muči sa trenutnom situacijom. Većinu vremena pak gledamo njegovu eksplicitnu seksualnu i (ništa manje banalnu) verbalnu interakciju s fatalnom Elektrom iz prošlosti. Noéa zapravo uopće ne zanimaju glavni likovi filma, koji su napisani tako loše da su neki ljudi na projekciji kojoj sam prisustvovao mislili da se redatelj zajebava. Zanima ga ono što je između njih- ljubav tj. seksualna privlačnost. Nažalost, film osim što je glup, pretenciozan i dosadan, je napaljujuć kao prosječan prijenos zasjedanja Sabora.
Da se razumijemo, da ljudski seksualni odnos u 3D-u ima nekog smisla, pornografska industrija bi to odavno iskoristila. Ovako, Noé 3D upotrebljava samo da bi mogao špricnuti malo sperme u kameru i ponoviti scenu ulaska u vaginu iz kurčeve točke gledanja, što je već pokazao u nehotice karijerno programatski nazvanom „Enter The Voidu“, ali u dvije dimenzije.
Glavni glumci ovog masterpisa Karl Glusman (Murphy) i Aomi Muyock (Elektra) ne djeluju slučajno kao da su nasumce skupljeni na ulici. To je zato jer su nasumce skupljeni u disku! Scene seksa ne djeluju slučajno kao da uopće nisu režirane. To je zato jer je Noé ingeniozno po vlastitim riječima „samo pustio glumce da se ponašaju prirodno, jer se svi naravno znaju seksati“. Kad već pomislite da je to maksimum bedastoće kojoj ćete prisustvovati pojavi se redateljev cameo, i to u ulozi bivšeg Electrinog dečka zvanog Noé, vlasnika galerije koji će je još jednom poševiti (na sreću izvan kadra). Ali ni to nije sve! Vrhunac antipatične autorske samodopadnosti postignut je u trenutku kad su roditelji zabunom začeto dijete nazvali Gaspar! Zapravo, možda smo u krivu, možda to treba promatrati kao nehotičnu metaforu za ovaj očito zabunom začeti film. (2/10)
Foto/video: Wild Bunch
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
