Amer i Rus ko’ minus i plus

• Tweet
• Pin It

U davnim osamdesetima jedna od najpopularnijih igrica na tadašnjem posljednjem kriku kompjutorske mode Commodoreu 64 bila je „Spy vs. Spy“, inovativna slapstick avantura u kojoj dva suprostavljena špijuna jedan drugom postavljaju zamke. Igrica je proizašla iz stripa koji je izlazio u kultnom američkom humorističnom magazinu MAD, a ono što je kod nje oduševljavalo su nevjerojatno elaborirani načini na koje si mogao, da prostite, zajebati protivnika. Igrači su je igrali paralelno, u split screenu, tj. svatko na svojoj polovici ekrana, a likove su predstavljala dva identična čovječuljka u crnom i bijelom plaštu, s dugim špičastim nosevima i karakterističnim kezom.

Nažalost junaci nove, ovoga puta špijunske akcijske bedastoće Guya Ritchieja „Šifra U.N.C.L.E.“ nemaju ni zrnca njihove karizme, a kamoli inventivnosti. Zapravo je fascinantno koliko je glumačka postava ovog filma u sastavu Superman Henry Cavill, Lone Ranger Armie Hammer i Eva „Ex Machina“ Alicia Vikander beskrvna, nezanimljiva i bez ikakve međusobne kemije, bilo da se radi o frendovskoj, suparničkoj ili ljubavnoj.

„Šifra U.N.C.L.E.“ remake je američke TV serije „The Man from U.N.C.L.E.“ u kojoj su od 1964. do 1968. Robert Vaughn i David McCallum glumili američkog i ruskog špijuna Napoleona Sola i Illyu Kuryakina koji se usred Hladnog rata spojeni u zajednički tim bore protiv zlih organizacija koje žele uništiti svijet (u seriji T.H.R.U.S.H. i W.A.S.P., usput U.N.C.L.E. je, ako to netko ne zna, budući da se serija nije prikazivala u bivšim komunističkim državama, kratica za United Network Command for Law and Enforcement, a referenca je istovremeno na Ujedinjene narode i Ujaka Sama).

U Ritchiejevom filmu Cavill je ženskar Napoleon (brižno pazi da mu čuperak ne padne na čelo, jer bi ga se moglo zamijeniti za Clarka Kenta), Hammer „psihotični“ Kuryakin (glumi ga koristeći svoju uobičajenu „letva“ tehniku), a Vikander Gaby Teller, kćer nacističkog fizičara koji možda voljno kolaborira sa zlim momcima, a možda je otet (mnogo življa je bila u ulozi robota u „Ex Machini“). Oni svi skupa moraju  pronaći, što drugo nego atomsku bombu koju su zlikovci sastavili, kao i nekakvu protodisketu na kojoj nije prvi primjerak igre „Spy vs. Spy“.

Okej, nitko od „Šifre U.N.C.L.E.“ nije očekivao ništa više od zabavne derivativne špijunske akcije s naramkom humora. No, problem je što je film ubitačno dosadna derivativna špijunska akcija s humorom u tragovima (jedina zaista smiješna i općenito gledanja vrijedna scena u filmu je ona kad Napoleon bezbrižno jede sendvič u kamionu dok Nacisti natjeravaju Rusa u gliseru). Guy Ritchie je dosad bio poznat kao redatelj (za neke gledatelje previše) frenetičnog tempa i britkih dijaloga. Ovdje je tempo problematičan još od prve minute filma, a dijalozi kao da su prepisani iz slikovnica za predškolsku djecu. Ton filma skače iz ozbiljnog (montaža arhivskih scena iz 2. svjetskog rata) u sprdačinu (spaljivanje negativca na stolici), a tu je i „objašnjavajuća“ flashback montaža koja je možda imala smisla u „Sherlocku Holmesu“, ali ovdje je izuzetno iritantna. Ljubavni podzaplet potpuno je neuvjerljiv, a čak i dobri glumci poput Hugha Granta i Jareda Harrisa imaju „što ja radim ovdje, a mogao sam biti na utrkama u Ascottu?“ izraz lica kad se pojave u kadru.

Jedino što valja u filmu je njegov soundtrack, koji u par navrata koketira s vestern momentima i zaista minuciozno izveden set design koji savršeno evocira period. Šteta je samo što to ne može biti dovoljno da bi činilo film dobrim, što se u ovom slučaju poklopilo i s blago katastrofičnim rezultatima na box officeu.

Dakle, jedina dobra vijest iz ove recenzije je da po svemu sudeći u bližoj budućnosti nećemo gledati „Another Man from U.N.C.L.E.“ ili možda „Son of the Man from U.N.C.L.E.“ (4/10)

Foto/video: Warner Bros.

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

• Tweet
• Pin It