Superheroj koji ne bi ni mrava zgazio
| Ant-Man, SAD, 2015., SF pustolovni, 117 minuta |
|---|
| Režija: Peyton Reed |
| Uloge: Paul Rudd, Michael Douglas, Evangeline Lilly, Corey Stoll, Bobby Cannavale, Anthony Macke, Judy Greer |
Fizičar amater sa sklonošću ka suvremenim holivudskim filmovima jamačno bi zaključio da se peta dimenzija krije iza police s knjigama u dječjoj sobi! Nakon „Interstellara“ u kojem je McConaughey iz budućnosti komunicirao sa svojom kćerkom bacajući djela Jane Austen, Pynchona i Stephena Kinga s police, kad Ant-Man upadne u tzv. „subatomski prostor“ pogodite gdje se nađe? Iza ormara u kćerinoj sobi!
„Razlika između Ant-Mana i ostalih filmova o smanjivanju je u tome što je u drugim filmovima lik zarobljen u patuljastom stanju. Ant-Man se pak može smanjiti i povećati kada želi, što znači da ima moć, a ne hendikep“, rekao je o svojem omiljenom superheroju iz djetinjstva koscenarist i nesuđeni redatelj začetka nove Marvelove franšize Edgar Wright. Što znači da Paul Rudd u svom prvom superherojskom pojavljivanju manje plovi teritorijem „Draga smanjio sam djecu“ i „Unutrašnjeg svemira“, a više onom „Spider-Mana“.
Jer šarm Ant-Mana trebao bi počivati u njegovoj ‘običnosti’, a tu su i obavezni obiteljski problemi. Dakle, Ant-Man je Scott Legg, robinhudovski provalnik koji pakosti korporacijama, bori se za male ljude i iznad svega mrzi nasilje. On ima kćer iz propalog braka povjerenje čije mame treba zaslužiti kako bi je mogao ponovo viđati. Njega će u jednoj od najduljih ekspozicija u povijesti superherojskog filma angažirati Hank Pym (Michael Douglas koji se već dugo nije ovako dobro zabavljao), genijalni znanstvenik čiji se izum, odijelo koje te u trenutku smanjuje na većinu mrava, usput ti dajući nadljudsku snagu, a preko njega možeš i upravljati s kukcima, uskoro sprema zloupotrebiti njegov bivši znanstveni kolega Darren Cross (solidni Corey Stoll, zapamćen kao kongresmen Peter Russo u prvoj sezoni „House of Cards“). Tu je i neiskorišteni love interest u liku inače ljepuškaste Evangeline Lily, koja ovdje ima najgoru frizurom viđenu na nekom ekranu otkad je Ksenija Urličić otišla u penziju.
Za razliku od uobičajenih grandioznih Marvelovih šema koje uključuju desetine likova, uništavanje gradova i spašavanje kontinenata od posvemašnje destrukcije, Ant-Man je prigodno koncipiran kao mala komedija. Zato je za glavnu ulogu i izabran komičar Paul Rudd (također solidan, no ipak rođen da ostane sporedni glumac), a posao pisanja scenarija dan Britancima Edgaru Wrightu i Joeu Cornishu, zaslužnima za inovativne komične hitove u kojima su se igrali s horor, SF i drugim žanrovima – „Shaun of the Dead“, „Hot Fuzz“ i „Attack the Block“. Oni su trebali filmu dati dozu sarkazma i otkačenog i često autoreferencijalnog humora, u čemu su dobrim dijelom i uspjeli (iako foru s iPodom koji svira „Disintegration“ benda The Cure vjerojatno nije puno ljudi shvatilo). Akcijske sekvence također nisu loše, pogotovo urnebesni finale s dječjim igračkama.
Jedan od nehotičnih komičnih momenata proizlazi iz pokušaja Wooda Harrisa, fanovima „The Wirea“ poznatijeg kao Avona Barksdalea, da uvjerljivo odglumi policajca. Tu je i Martin Donovan, junak Hal Hartleyevih deadpan indie klasika, potpuno miscastan u ulozi zlog agenta Hydre koji želi dilati mravlju tehnologiju vojskama.
Najnespretnije izvedeni dijelovi filma oni su u kojima Ant-Mana treba milom ili silom povezati (tzv. tie-in) s drugim junacima iz Marvelovog svemira, kako bi se stvorio prostor za beskonačne nove nastavke i…spojke (prijedlog za skupni naziv za nadolazeće filmove poput „Batman v Superman: Dawn of Justice“ u kojima će se spajati likovi iz različitih franšiza).
Michael Douglas odavno se nije ovako dobro zabavljao
Tako će Ant-Man u jednom trenutku ići opljačkati skladište Avengersa koje čuva Falcon samo da bi se s njim pošorao, a u nekoliko trenutaka spominje se i Tony Stark (poznatiji kao Iron Man). Ti dijelovi ne samo da odvlače pažnju od glavne radnje, nego i potpuno ispadaju iz zeka-peka atmosfere koju su Edgar Wright i Joe Cornish namjeravali izgraditi. Upravo zbog toga se i Wright posvađao s Marvelovim šefovima i izašao iz projekta prije snimanja. Ono što je on namjeravao napraviti i na čemu je radio 11 godina predavši Marvelovcima čak četiri verzije scenarija, je film koji će u potpunosti funkcionirati sam za sebe. Pljačkašku (heist) komediju koja će u glavnoj ulozi imati čovjeka sa superherojskim moćima. Marvelovcima je to u početku zvučalo kao sjajna ideja, no do 2015. stvoren je Marvelov Filmski Svemir (čija „druga faza“ završava s „Ant-Manom“) tj. megalomanska tvornica novca u kojoj nema prostora za nekakve autorske eksperimente. (Usput, Joss Whedon je izjavio da je Wrightov scenarij najbolji koji su Marvelovci ikad imali na svom stolu.) Zato je u projekt u zadnji čas ubačen Peyton Reed, redatelj čiji je najveći uspjeh dosad bila ne baš smiješna čirliders komedija „Bring It On“.
Kad je Paul Rudd svom osmogodišnjem sinu veselo objavio da će glumiti superheroja Ant-Mana u novom Marvelovom filmu, mali je neimpresionirano odgovorio: „Baš me zanima koliko će glupo to ispasti“. Mali Jack Sullivan može biti zadovoljan, nije ispalo preglupo.
Jedino se na kraju moramo zapitati, zašto se film na hrvatskom zove „Ant-Man“? Srbi (kao i inače) znaju da puno bolje zvuči „Čovek-mrav“! (6/10)
Foto/video: Marvel Studios
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
