Pretila špijunka s dozvolom za prđenje i podrigivanje
| Špijunka / Spy, SAD, 2015., krimi komedija, 120 minuta |
|---|
| Režija: Paul Feig |
| Uloge: Melissa McCarthy, Jason Statham, Rose Byrne, Miranda Hart, Bobby Cannavale, Allison Janney, Peter Serafinowicz, Morena Baccarin, Jude Law |
Kao što to dobri poznavatelji prilika u Hollywoodu znaju, čest je slučaj da se u kratkom vremenu pojave dva filma slične tematike ili ideje. Prva polovica 2015. očito je rezervirana za parodije žanra tajnih agenata. Prvo smo imali „Kingsman: Tajnu službu“ Matthewa Vaughna, a sad nam stiže i „Špijunka“ Paula Feiga. Ustaljeni običaji bit će prekšeni za koja dva mjeseca trećim filmom na istu temu, kad će u kina stići i „Man From U.N.C.L.E.“ Guya Ritchieja, iako koliko će taj film biti oslonjen na akciju, a koliko na humor tek trebamo vidjeti.
„Špijunka“ je ono što se u američkom filmskom žargonu kaže „vozilo“ („vehicle“) za Melissu McCarthy, pretilu američku komičarku poznatu po svom sarkastičnom jeziku koji si dozvoljava izgovoriti rečenice poput „ja sam osoba koja će ti iščupati kurac i zalijepiti ga na čelo tako da izgledaš kao jednorog s mlohavom ćunom“. Nakon što je u prvom Feigovom hitu
„Bridesmaids“ bila tek jedna od nekolicine djeveruša s khm…emocionalnim problemima, a u drugom „The Heat“ partnerica u borbi protiv zločina Sandri Bullock, „Špijunka“ je Melissin privatni šou, budući da gotovo i nema scene u filmu u kojoj se ona ne pojavljuje.
Točnije, ona je Susan Cooper, CIA-ina agentica koja radi kao uredska analistica, tj. preko satelitskog sistema navodi glamuroznog agenta Ricka Forda (Jude Law koji ovom ulogom pokazuje kakav je mogao biti kao James Bond da je dobio šansu) u kojeg je i potajice zaljubljena. Nakon zajeba u kojem Ford pogiba, a imena ostalih agenata bivaju otkrivena zlikovcima, prvenstveno misterioznoj Rajni Boyanov (još jedna Feigova muza Rose Byrne), na teren mora izaći Susan jer izgleda tako jadno da nitko ne bi pomislio da je agentica. Tu se skriva prvi problem filma, jer McCarthyevoj uloga sramežljive usidjelice koju „muška ruka nije dotakla“ nikako ne leži. Tako da moramo čekati oko sat vremena da bi se njen lik ohrabrio i počeo izgovarati trade mark perverzije. Drugi problem filma je što je njegov krimi scenarij prilično neinventivan i predvidljiv, a šale nisu tako smiješne i frekventne da bi mogle držati pažnju cijelih 120 minuta (nažalost tu je i cijeli set fora s prđenjem, riganjem, hemeroidima i gljivicama). Za razliku od Feigova dva prošla filma koja su napisale žene, pa su imali osoban, realističan ton, ovaj koji je napisao sam redatelj nikad ne ide dalje od high concepta koji kao da je sam sebi svrha.
Ne kažemo da „Špijunka“ nema svojih urnebesnih trenutaka. U prvom redu to je svako pojavljivanje Jasona Stathama, koji u filmu parodira svoju standardnu ulogu tough guya koju ponavlja iz filma u film od početka karijere. Ovdje je on najgluplji predstavnik zakona viđen u javnosti od Ivice Kirina naovamo, čiji apsurdni opisi iskušenja koje je prošao kao agent CIA-e podsjećaju na doba Monty Pythona („Ispao sam iz aviona, a onda me je udario još jedan avion! Iščupali su mi ruku, a onda sam je namjestio s drugom rukom!“). Tu je i odlični britanski komičar Peter Serafinowitz u ulozi talijanskog agenta Alde koji svim silama želi obljubiti Susan. Smiješan je i prikaz središnjice CIA-e u poluraspadajućem stanju po kojoj bezbrižno tumaraju miševi i šišmiši.
Sve to nažalost nije ni do nogu anarhičnim „Kingsmanima“ koji su uspjeli odlično spojiti špijunsku radnju, akciju, humor i ubaciti tu i društvenu kritiku (scenu u crkvi će u toj kategoriji teško koji holivudski film nadmašiti ove godine). No, Feig i McCarthyeva idu u daljnje zajedničke pohode, a njima će se u društvo vratiti i Kristen Wiig. S idućim zadatkom imat će najveći ulog dosad: remake „Ghostbustersa“ sa ženskim castom trebao bi doći u kina za godinu dana! (6/10)
Foto/video: Twentieth Century Fox
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
