Kritičarski folklor na kraju svake godine nalaže pola kartice uvodne kuknjave nad lošim i svake godine sve gorim filmovima, grozotama komercijalnog i sve komercijalnijeg Hollywooda, da bi nakon svega toga uslijedilo nekoliko, najčešće deset naslova koji predstavljaju iznimku koja potvrđuje pravilo i kojima kritičar poručuje, urbi et orbi, da se ipak može. Pravila su da se krše, a folklor da se njeguje, stoga neću ni ja mnogo odstupiti od regula. U prošlogodišnjem rezimeu najavio sam jako dobru 2014. i, štono se kaže, promašio ceo fudbal. No, iako ovo baš i neće biti godina za filmske anale, nije ipak sve tako sivo, primjerice još je uvijek mnogo jednostavnije izabrati deset dobrih filmova, nego jednog dobrog predsjedničkog kandidata.
I tako, na kraju sam zapravo bez po muke sklopio godišnju listu 10, odnosno 11 najboljih filmova, pri čemu sam se u izboru držao isključivo filmova koji su u ovoj kalendarskoj godini bili u redovitoj kino distribuciji tako na njoj nećete naći neke od naslova koje će možda neki drugi uvrstiti na svoje liste, poput „Ide“, koja bi u naša kina trebala stići sljedeće godine, „Levijatana“, „2 dana, 1 noći“, „Gospodina Turnera“ ili „Zimskog sna“, iako bi neki od njih sigurno našli mjesto na ovoj listi. Također, pozamašan broj filmova koji se nalaze na listama američkih kritičara u nas će stići tek u prvom tromjesečju sljedeće godine, primjerice „Igra oponašanja“, „Teorija svega“, „Unbroken“, „Inherent Vice“, „Foxcatcher“ i „Whiplash“ pa nam ne preostaje ništa drugo do li nadati se da će isti pojačati konkurenciju sljedeće godine. A sad idemo na core business.
10– 11. Planet majmuna: Revolucija / Dawn of the Planet of the Apes i Čuvari galaksije / Guardians of the Galaxy
Simbolično ali ne i nevažno sudjelovanje holivudskog visokobudžetnog filma na dnu ljestvice najboljih filmova 2014e podijeljeno je na dva prilično različita, ali ipak u nečemu i slična filma. Drugi dio „Planeta majmuna“ jedan je od rijetkih visokobudžetnih filmova koji se ne odriče posve pameti i ambicija te računa i na publiku stariju od 13 godina pa ga je skužio čak i umirovljeni gad Runjić. „Čuvari galaksije“ su pak stigli iz neke sasvim druge filmske galaksije, doduše ne tako mudri i ambiciozni kao Caesar i njegov majmunjak, već posve suprotno, osvježavajuće nepretenciozni, maštoviti i prpošni pa su se, pomalo neočekivano, prometnuli i u najveći ovogodišnji hit u američkim kinima sa 332 milijuna dolara. Ukratko, ova su dva filma ono najbolje što su holivudski blockbusteri ove godine uspjeli ponuditi, a to zapravo uopće nije tako malo.
9Nestala / Gone Girl
Još jedan, ali i posljednji mainstream holivudski film na ovoj listi koji se na nju, iskreno rečeno, prošvercao kroz ušicu igle. Nije „Nestala“ nešto posebno genijalan film, ali je ipak dovoljno dobar da podsjeti na dane kad su slični trileri punili kina, kao i na to da klasična naracija i režijska vještina ponekad mogu nadomjestiti multimilijunske production values, a David Fincher jedan je od rijetkih kojima takvo što još uvijek uspijeva.
8Sve je izgubljeno / All Is Lost
Film kojemu su prošle godine davali dosta izgleda da uđe u ozbiljniju utrku za Oscare da bi na kraju završio tek s nominacijom za montažu zvuka u naša je kina došao i prošao gotovo neprimijećen. Stvarno šteta, jer riječ je o hiperminimalističnom ali rijetko moćnom filmu o najdubljim stvarima, egzistencijalističkoj, gotovo hemingwayevskoj drami o borbi čovjeka i mora u kojemu je Robert Redford udario pečat velikoj karijeri.
7Philomena
Da nije sve izgubljeno ni za engleski film protekle je godine svjedočila „Philomena“ Stephena Frearsa, šarmantna, ali i jeziva priča o potrazi majke za djetetom koje joj je kao djevojci oteto u samostanu i dano na posvajanje. Još jedna tragična irska priča o katoličkom fundamentalizmu, bešćutnosti i licemjerju ispričana u neočekivanom gorko-slatkom tonu koji diktiraju lepršavi i neodoljivi buddy buddy tandem Judi Dench i Steve Coogan.
612 godina ropstva / 12 Years a Slave
Za razliku od „Philomene“, prošlogodišnji dobitnik Oscara za najbolji film nije niti pokušao istinitu priču o slobodnom čovjeku crne boje kože koji je prodan u ropstvo obogatiti slatkastim tonovima. Brutalna, mučna i zastrašujuća priča pretvorena je u brutalan, mučan i zastrašujuć film, a kako Amerikanci baš i nisu skloni previše zamarati gledatelje tim groznim temama o crnačkom ropstvu, projekt “12 godina ropstva” je povukao Englez Steve McQueen te napravio velik i temeljni film na zadanu temu.
5Nebraska
Evo već trećeg filma na listi koji se može pohvaliti oskarevskim potencijalom i ambicijama, ali niti jednim kipićem, iako su brojni filmofili držali fige da makar jedan ode starom Bruceu Dernu koji je u 77-oj godini napokon dočekao svoju veliku ulogu, ćaknutog starca na besmislenom putovanju koje „Nebrasku“ isprva žanrovski karakterizira kao gerontološki film ceste da bi na kraju završila u duhovitom i toplom obiteljskom reunionu. Slatko i zajebano, kako to već obično biva s filmovima Alexandera Paynea.
4Turist / Force Majeure
Zajebanim obiteljskim odnosima bavi se i ovogodišnja švedska filmska senzacija „Turist“ koja opisuje raspad sistema i finih veza unutar obitelji koje počinju pucati nakon jednog naoko ne toliko presudnog incidenta na francuskom skijalištu. Začudan i genijalan način kojim redatelj Ruben Östlund kombinira obiteljsku dramu, komediju i horor donijela je filmu pregršt međunarodnih nagrada, uključujući i nominaciju za Europsku filmsku nagradu te prednominaciju (ušao je u uži izbor od 9 filmova) za predstojeće Oscare.
3Velika ljepota / La grande belezza
I dok se „Turist“ Oscaru tek nada, „Velika ljepota“ prošle godine ga je zasluženo i osvojila. Ova briljantna satira o ispraznosti društvenih rituala Paola Sorrentina pripovijeda o rimskom kralju društvenog života kojemu dopizdi sve to minglanje i partijanje te na svoj 65. rođendan shvati kako ne može više trošiti vrijeme na stvari koje ne želi. Rijetko ambiciozan, bravurozno režiran i glumački (Toni Servillo) dojmljiv film koji je vratio talijansku kinematografiju tamo gdje već godinama nije bila. Što se pak tiče nezaobilaznih usporedbi s Fellinijevim „Slatkim životom“, uvijek bih radije izabrao i ponovno pogledao „Veliku ljepotu“.
2Ona / Her
Back to the Future, u Oscarom za najbolji originalni scenarij nagrađenu futurističku ljubavnu fantaziju Spikea Jonzea sa Scarlett Johnasson u ulozi kompjuterskog operativnog sistema i depresivnim Joaquinom Phoenixom koji se u dotičnu zaljubljuje. Na papiru potpuno trknut i neizvediv, ovaj se film nekim čudnim, kreativnim putevima prometnuo u fascinantnu istovremeno nježnu, tužnu i jezivu priču o usamljenosti i emocionalnoj uskraćenosti.
1Dječaštvo / Boyhood
Nebrojeni panegirici, kritičarski odabiri za najbolji film godine i status favorita u predstojećim Oscarima već su postali popriličan teret filmu Richarda Linklatera pa je i prvo mjesto za “Boyhood” na ovoj listi najboljih filmova zapravo prava banalnost. No, banalno ili ne, ja bolji film u proteklih godinu dana nisam vidio, barem ne od „Prije ponoći“ istog autora koji je, gle čuda, završio na istom mjestu prošlogodišnje liste. Priča o odrastanju dječaka Masona snimljena zamalo u home movie maniri koja se proteže kroz 12 godina, koliko je i snimana, velik je bildungs film koji s nevjerojatnom finoćom hvata senzibilitet jednog sasvim običnog sazrijevanja koje se ne događa samo glavnom junaku, već istovremeno i njegovim roditeljima. Bez velike drame, ekscesa i akcije, Linklater je stvorio uzbudljivo i emotivno moćno filmsko remek-djelo kakvo američka kinematografija već jako dugo nije iznjedrila.














Ovo je stvarno teška kategorija umijeća. Svaki normalan režiser/autor spakirao bi ovu priču tako da kod gledatelja izazove nelagodu. Jonze, naprotiv, voli svoje likove, i ljude i one druge. A voli i nas koji to gledamo.
U kojem svemiru, su čuvari galaksije bolji od interstellara?