Komični mjuzikl o 8 žena i jednom mrtvom muškarcu
| 8 žena / 8 femmes, Fransucka, Italija, 2002., mjuzikl-komedija-krimić, 111 minuta |
|---|
| Režija: François Ozon |
| Uloge: Danielle Darrieux, Catherine Deneuve, Isabelle Huppert, Emmanuelle Béart, Fanny Ardant, Virginie Ledoyen, Ludivine Sagnier, Firmine Richard, Dominique Lamure |
Catherine Deneuve, Isabelle Huppert, Emmanuelle Béart, Fanny Ardant, Virginie Ledoyen, Danielle Darrieux, Ludivine Sagnier i Firmine Richard – uz tek nekoliko imena koja nedostaju, ovo je sastav francuskog ženskog glumačkog dream teama s kojim bi malo koja nacija izvukla makar remi. No, upravo je ovih osam glumica filmu “8 žena” okupio kontroverzni francuski filmaš Francois Ozon i snimio rijetko čudan, ali i jednako zabavan film. Najlakše ga je opisati kao Agathu Christie u mjuzikl izvedbi, a pod režijskom palicom Vincenta Minnellija ili pak Pedra Almodovara, te s Claudeom Chabrolom u ulozi savjetnika.
Na ekranu to izgleda ovako: na izoliranom imanju pred Božić okuplja se obitelj sastavljena gotovo isključivo od žena, njih sedam, a jedini muškarac i glava obitelji je Marcel kojeg nepunih deset minuta nakon uvodne špice pronađu u krevetu s nožem u leđima. Telefonske žice su prekinute, auto pokvaren, ulazna vrata od imanja zaključana, dakle, ubojica je među njima. Sumnjivice su punica, supruga, dvije kćeri, šogorica i dvije služavke, izazovna plavuša i debela crnkinja, a uskoro se pojavljuje i osma žena, sestra ubijenoga, pa se interna istraga može razmahati, uz tek povremene mužičke predahe u kojima svaka žena ima priliku za vlastiti emotivni iskaz. Tijekom istrage na površinu izbijaju, a što bi drugo nego mračne obiteljske tajne, poput alkoholizma, preljuba, lezbijstva, incesta pa čak i ubojstva.
Iako gotovo ni za trenutak ne odstupa od formalnog okvira whodoneita, Francois Ozon najmanje je zainteresiran za krimi priču pa se tragovima, alibijima i motivima bavi prilično površno, no zato je vrlo zdušan u žanrovskom persifliranju, kreiranju camp ugođaja ispunjenog baš kao u starim holivudskim melodramama raskošnim bojama, prekrasnim ženama i srcedrapateljnim glazbenim točkama. Ono što pak filmu daje poseban šarm je već spomenuta chabrolovska nota, užitak u raskrinkavanju prekrasne kičaste fasade malograđanskog života i urnebesno duhovito razotkrivanje njezine skrivene pervertiranosti. Zamislite hrvanje na podu između Catherine Deneuve i Fany Ardant u seksi haljinama koje završava vatrenim poljupcem i shvatit ćete o kako se zabavnom filmu radi. (ŽENE SMO VESELE, OBRAZA ČISTA, MI ZLA NE RADIMO, SAMO SE ŠALIMO 8/10)
TV Story, 2003.
Foto/video: Mars Distribution
