Saga i Martin protiv eko terorista

• Tweet
• Pin It

„Saga plače“, tako bi se parafrazirajući jedan od najpoznatijih reklamnih slogana u povijesti filma, onaj za „Ninočku“ – „Garbo se smije“, mogla promovirati druga sezona „Mosta“, dansko-švedske serije koja trenutno, nakon završetka „Killinga“ i „Borgena“, predstavlja ono najbolje što skandinavska televizijska produkcija može ponuditi. Naime, prva sezona predstavila je vjerojatno najzabavniji detektivski par koji smo ikad imali prilike gledati na TV, švedsku policajku Sagu Norén (Sofia Helin), hiperracionalnu radoholičarku koja po svoj prilici boluje od Aspergerovog ili nekog sličnog sindroma a koji joj onemogućava normalnu socijalizaciju, te njezinog danskog partnera Martina Rohdea (Kim Bodnia) koji predstavlja njezinu potpunu suprotnost. Martin je pravi socijalit koji osobito kvalitetne interakcije ostvaruje sa ženama, a jedna takva interakcija, veza s partnerovom ženom, imala je za posljedicu seriju spektakularnih, osvetničkih zločina od kojih je sačinjena prva sezona „Mosta“ koja završava smrću Martinova sina. Stoga ga u drugoj sezoni, trinaest mjeseci kasnije, zatječemo u samačkom hotelu, opsjednutog slikama bivšeg partnera, überzločinca koji je skrivio sav onaj užas prošle sezone, a osim gubitka sina Martina tišti što je ostao i bez obitelji budući da supruga više ne želi s njime živjeti. Suprotno od njega, Saga je upravo zahvaljujući Martinovoj pomoći osvijestila vlastite emocionalne i socijalne hendikepe te ih pokušava nadoknaditi čitajući self help literaturu te vezom s mladićem koji joj je uselio u stan.

Autoru serije Hansu Rosenfeldtu nije u drugoj sezoni bilo lako ostati na spektakularnoj razini koju je ponudio u prvoj, ponajmanje je mogao ponoviti dosjetku s početka serije – razrezani leš sastavljen od dva tijela ostavljen na sredini mosta, graničnoj crti Švedske i Danske, no to ne znači da uvodna sekvenca nije atraktivna, dapače: riječ je o brodu bez posade koji je izašao iz dozvoljene linije kretanja i završio u stupu onog istog Øresund mosta kojim je počela i prva sezona. Na intervenciju dolazi Saga i u brodu pronalazi četvero zavezanih i bolesnih ljudi na granici svijesti. Do kraja prve epizode otkrit će kako su svo četvero zaraženi plućnom kugom te kako je to samo početak serije brutalnih napada skupine eko terorista. No, baš kao što su u prvoj sezoni zločini s političko-socijalnom motivacijom zapravo skrivali sasvim osobne motive, tako su i ovi eko-teroristi tek vrh sante zločinačkih namjera koju će Saga pokušati otkriti uz pomoć svog starog i posrnulog partnera Martina.

Sagin ljubavni brodolom

Teško je i u Hollywoodu naći filmove ili serije koji su napucani ovako bombastičnim sadržajem od kakvoga je sačinjen „Most“: eko-terorizam koji prerasta u bio-terorizam, nemila trovanja, brutalna ubojstva, eksplozije cisterni, bešćutne korporacije i nedopušteni eksperimenti nad ljudima, terminalne bolesti, osvetnički pohodi, gay i lezbo veze, žene koje koriste usluge žigola, incestuozne strasti… da spomenemo samo one motive koji prvi padaju na pamet. No, usprkos brutalnosti, jako kompliciranom zapletu, bogatstvu likova, nevjerojatnoj dinamičnosti zbivanja te naposti koja gotovo prerasta u iritaciju, „Most“ uspijeva biti zapravo čudno topla i emocijama nabijena serija. I ne samo to, već su emocije u samom fokusu druge sezone sazdane od traganja za njima i skidanja jednog po jednog sloja sve dok neki od likova ne dosegnu mnogo veće i neugodnije dubine nego što se se nadali. To podjednako vrijedi za Martina koji pokušava postići vlastiti balans tjerajući Jensa da osjeti bol kakvu je on osjetio nakon smrti sina, kao i za Sagu koja će biti prinuđena suočiti se s tragedijom iz prošlosti, ali i s prvim ljubavnim brodolomom. No, ni to nije sve, jer kopanje po emocijama rizičan je posao pa neka otkrića baš i neće biti povoljna za junake, no tu ćemo stati kako ne bi zabasali u spoiler.

Malo je koji recenzent odolio napasti da pišući o skandinavskom noiru ne posegne za onom starom Hamletovom „nešto je trulo u državi Danskoj“, no to se redovito odnosilo na opise danske i švedske društvene i političke svakidašnjice kakvu su nam na pladnju ponudile serije poput „Ubojstva“ i „Borgena“, sada „Most“ osim društvene vivisekcije daje i mnogo dublji uvid, zavlači se ispod kože poslovično hladnog i racionalnog sjevernjaka i pokušava otkriti onu dublju, emocionalnu trulež koja vlada u državi Danskoj, a i Švedskoj također. Ne sjećam se da je to neka TV serija učinila na ovako bravurozan i uzbudljiv način.

Seksualna ćaskanja

Naravno, uz sve spomenuto neosporni magnet za gledatelje ponovno su Saga i Martin, a razvoj njihova odnosa te duhovite dijaloške razmjene ovaj put zadiru i u neočekivana područja, kao što je veličina penisa ili komentiranje grudi Martinove supruge. Sagino socijalno nesnalaženje i dalje je izvor bizarno zabavnih trenutaka, poput upornog hodanja po uredu u grudnjaku i raskopčanog ciferšlusa ili pak nedostatak razumijevanja za svog partnera koji se ne želi s njom seksati dok u istoj sobi spava i njegova majka.

Kombinacija autentičnih i zanimljivih karaktera, fantastičnih glumaca kakvi su i Sofia Helin i Kim Bodnia, inteligentnog i originalnog scenarija te kompetentna režija koja ne bježi i od ponekog eksperimentatorskog zahvata (poput povremenih minimalnih korekcija kamere koje se tradicionalno doživljavaju kao greška, dok su ovdje rijetko ali ipak sustavno korištene za izazivanje dojma nesigurnosti) rezultirala je jednim od najboljih televizijskih proizvoda u svom žanru i ne pada mi na pamet baš ništa aktualno u europskoj ili američkoj produkciji što bi se moglo mjeriti s „Mostom“. Nije stoga čudno da su je nakon Amerikanaca („The Bridge“) prošle godine iskopirali Englezi i Francuzi u seriji „The Tunnel“. Ni jedna se, međutim, nije ni približila statusu originalnog „Broena“ kojemu je – ovdje se u pozadini čuje zvuk šampanjca i vatrometa, a kanule su i suze radosnice – sad već sasvim izvjesna i treća sezona. (GUILTY PLEASURE 9/10)

• Tweet
• Pin It