Preskoči na sadržaj

Teorija zavjere na 500 metara ispod mora

Smrt u dubini
Igor Tomljanović / Iz arhive

Norveški triler "Smrt u dubini" draška intrigantnim motivima, no ostaje nedorečen pa valja pričekati rimejk Georgea Clooneyja

Film

pioneer-02

Zakriljen kabanicom tzv. skandinavskog noira koji je apsolutna europska senzacija posljednjih godina, a kojeg zapravo čine danska i švedska kinematografija, u visoko se filmsko društvo ipak povremeno uspije prošvercati i poneki norveški naslov, iako nema ni izbliza tako bogate reference. Vrhunac ovog uspješnog švercanja ovogodišnja je nominacija za Oscara filma „Kon-Tiki“, dok lokalno fenomen možemo pratiti po sve češćim ukazanjima Norvežana u domaćim kinima.

„Smrt u dubini“ („Pioneer“), koji se prikazuje u kinu Europa, koristi već prepoznatljivi format danskih uspješnica, triler s naglašenom političkom pozadinom, ali ide i korak dalje, priča je inspirirana istinitim događajima, a interpetacija zbivanja žešće koketira s teorijom zavjere, što i ne čudi kad se priča vrti oko nafte, točnije nalazišta nafte i plina koja su Norvežani otkrili početkom osamdesetih godina u Sjevernom moru. Budući da nemaju tehnologiju za polaganje plinovoda na velikim dubinama uskaču tehnološki superiorni Amerikanci koji između ostalog sudjeluju i u pripremi ronioca za ovaj duboki pothvat. Prilikom probnog urona iskusni ronioc Petter zakratko izgubi svijest, a tijekom tog blackouta njegov brat ostane bez kisika i umre. Petter se ne može pomiriti s objašnjenjem kako je riječ o nezgodi te započinje vlastitu istragu.

Siže zvuči zanimljivo, no film je to tek djelomično. Najjača referenca u karijeri redatelja Erika Skjoldbaerga je „Insomnia“, triler kojeg je malo tko izvan Norveške vidio, no zato smo svi gledali američki remake u režiji Christophera Nolana. Kako originalni norveški film nisam imao priliku gledati ne mogu suditi, no vijest da George Clooney i njegov producent Grant Heslov pregovaraju oko prava za ovaj novi Skjoldbaergov film s namjerom da naprave američku verziju, mogla bi biti signal kako dotični radi filmove koji itekako imaju potencijala, ali tek kada ih režira netko drugi.

Video se učitava s vanjskog servisa tek na klik.

Nije njegov „Pioneer“ posve loš, Skjoldbaerg je ubo jako vruću temu i milje, tijekom cijelog filma želio sam saznati nešto više o tome kako se polažu te cijevi, koje opasnosti vrebaju ronioce, na koji način se zemlje partneri nadmeću za podjelu plijena i još mnogo drugih stvari. Neosporno je background ovakvih operacije trilerski uzbudljiv, no umjesto toga film nudi tek jednu mini teoriju zavjere o mogućem trovanju ronioca nekakvim plinom koja bi čak i za ovakve naftne zavjere uvijek spremnog F. Williama Engdahla uljuljkala u dremež. Bacajući sve karte na Petterovu potragu za dokazima trovanja režiser neoprezno propušta mnogo veće i uzbudljivije dramske prilike. Šteta, tim više što nije bez vizualnog dara, razdoblje osamdesetih je scenografski i kostimografski uvjerljivo dočarano, a poneki podvodni prizor iznimno je atraktivan.

Najveći dio glumačkog posla pao je na nejaka pleća Aksela Hennieja, kojeg znamo iz još jedne norveške uspješnice koju smo imali prilike pogledati u našim kinima, prilično glupave ekranizacije Joa Nesboa „Lovci na glave“, dok mu diskretno sekundiraju gosti iz Amerike Wes Bentley i Stephen Lang. (ČEKAJUĆI RIMEJK 6/10)

Igor Tomljanović

"Ne postoje pravila za snimanje filmova, ali postoje grijesi. A kardinalni grijeh je biti dosadan." Frank Capra

Svi tekstovi autora

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com