Težak život na sjeveru
| Nesanica / Insomnia, SAD, Kanada, 2002., triler, 118 minuta |
|---|
| Režija: Christopher Nolan |
| Uloge: Al Pacino, Robin Williams, Hilary Swank, Maura Tierney, Martin Donovan, Nicky Katt, Paul Dooley |
Novi film britanskog redatelja Christophera Nolana, autora “Mementa”, ingenioznog filmskog puzzlea i jednog od najneobičnijih filmova sve tamo od “Paklenog šunda”, mogao bi razočarati sve one koji su od njega očekivali nove eksperimentalističke pokušaje. Nolan je svjestan da se filmovi poput “Mementa” dogode jednom u karijeri pa je bez mnogo premišljanja prihvatio zamamnu holivudsku ponudu, no njegov novi film “Nesanica” pokazuje kako nije riječ o ugovoru s đavolom, već o osvještenom i nadasve intrigantnom zahvatu u holivudski mainstream.
“Insomnia” je remake vrlo hvaljenog istoimenog norveškog filma Erika Skjoldbjaerga iz 1998. godine sa Stellanom Skarsgardom u glavnoj ulozi koji, na žalost, nisam imao prilike vidjeti. Skarsgardovu ulogu detektiva ovdje igra Al Pacino koji se isprva čini kao i većina policajaca koje je igrao u posljednjih desetak godina: umorni veteran iz Los Angelesa koji dolazi u mjestašce Nightmute na Aljasci pomoći lokalnoj policiji pronaći ubojicu 17-godišnje djevojke. No, za njega je to istovremeno i bijeg od Unutarnje kontrole koja se sprema pročešljati njegove glasovite policijske uspjehe. U Nightmutu ga, međutim, očekuju dvije loše vijesti: njegov partner najavljuje mu kako je spreman nagoditi se s Unutarnjom kontrolom, što će Pacinu dodatno otežati situaciju, a lokalni policajci otkrivaju mu aljaški meteorološki fenomen – tamo sunce, naime, gotovo nikada ne zalazi. Što iz prvog, što iz drugog razloga, Pacino noću ne može ni oka sklopiti, a dotad rutinska priča dobiva sasvim novi smjer kad tijekom potjere za ubojicom po gustoj magli Pacino zapuca prema osumnjičenom, no tek kad se približi tijelu shvaća da je ubio svog partnera. S obzirom na situaciju s Unutarnjom kontrolom, odlučuje okriviti bjegunca, no pojavljuje se novi problem: jedini koji zna istinu o ubijenom policajcu je ubojica djevojke i on nudi Pacinu partnerstvo, uostalom i on je, kako tvrdi, ubio slučajno, takve stvari se događaju…
Nolanov je film majstorska demonstracija kako rutinski studijski krimić pretvoriti u intrigantnu moralističku dramu ispunjenu ambivalentnostima kako kod likova, tako i kod gledatelja. Ovaj potonji, nerijetko je zbunjen vlastitim osjećajima i simpatijom prema glavnome liku te spremnošću da se stvari zataškaju. Pa ipak je to Al Pacino! Gledajući ga iznurenog nakon nekoliko dana nespavanja, s podočnjacima do brade, a još uvijek ne posve moralno posrnulog, sve što mu poželite je nekoliko sati sna. Tim više, što je na suprotnoj strani još jedan iznimno efektan i zanimljiv tip – Robin Williams u prvoj ulozi negativca u karijeri. Fascinantno je kako je Nolan uspio kontrolirati dva takva glumačka divljaka poput Pacina i Williamsa, ni jedan od njih ne viče, ne krevelji se i ne podvaljuje glumačke štoseve, a obojica su napravili impresivne uloge. Sugestivna je i Hilary Swank, glumica koju pamtimo kao dečka iz “Dečki nikada ne plaču”, ovdje mnogo ženstvenija no glumački jednako snažna. Ipak, glavni je lik “Insomnije” vrijeme, ono sunce koje nikada ne zalazi i koje ne dopušta likovima da se sakriju u mraku. Sunce koje najmračnije ljudske osobine redovito okupa prekrasnim toplim tonovima najironičniji je lik Nolanova filma, a rezultat je najsvjetliji film-noire u povijesti. (NEMA SPAVANJA, ALI NI ZIJEVANJA 7/10)
Globus, 2002.
