Dekoltei, tupei, šeici i pokvareni političari

• Tweet
• Pin It

Hm da, David O. Russell apsolutno je čovjek trenutka. Jer osim što treći put u četiri godine ima film koji je nominiran za Oskara u hrpi najvažnijih kategorija (2011. – „Boksač“ sedam nominacija, lani „Silver Linings Playbook“ odnosno „U dobru i u zlu“ osam, ove godine „Varalice“ deset!), jedini je filmski autor u povijesti kojem je uspjelo dvije godine zaredom imati sedam ključnih nominacija (najbolji film, režija i scenarij plus četiri glumačke). Zadnji film koji je to prije „Silver Lininga“ uopće postigao bio je „Reds“ Warrena Beattya 1981. Svaka čast – velika je to stvar za autora koji je nakon obećavajućeg početka karijere („Tri kralja“, „Flirting With Disaster“), tamo negdje sredinom 2000-ih nakon prilično napornog i besmislenog „I ♥ Huckabees“ djelovao sasvim izgubljeno.

A onda se nakon šestogodišnje pauze vratio sjajnim, bogatim „Boksačem“ i počeo štancati woodyallenovskom brzinom i skupljati sve te nominacije, pogotovo glumačke (11 komada u tri filma!). Meni se međutim „Silver Linings“ nije previše svidio – doživio sam ga kao pomalo preserantsku, nategnutu rom-kom sapunjaru s plesom i psihijatrijom. OK, Jennifer Lawrence je bila super i zaslužila je Oskara, iako više zbog slabašne konkurencije preklanjske sezone nego bogzna kakve genijalnosti njene uloge. I to je ono što priznajem Russellu – čovjek zna s glumcima, tu mu se nema što prigovoriti. I ono što je najbolje u „Varalicama“ apsolutno su glumci, prije svih Christian Bale i Amy Adams, a onda i Jeremy Renner i naravno J-Law. Bradley Cooper me nije posebno oduševio – ne vidim tu neke velike razlike, ni kvalitativne ali ni sadržajne, od njegove lanjske za Oskara nominirane uloge kod Russella, koja mi se također činila precijenjenom. Izgleda da frajer ima samo dva lika u rukavu – ili intenzivnog nepredvidljivog neurotika s dijagnozom ili bez nje (kojeg je prezentirao u posljednja dva Russellova filma ali i u „Limitless“ odnosno „Savršenoj formuli“), ili pak ležernog coolera i šarmera kakvog obično odmjesečari u „Mamurlucima“. Ali OK, mnogi nemaju ni to pa su dalje dogurali od vrijednog Bradleya…

No, krenimo redom – „Američki varalice“ slobodna su prerada kontroverzne operacije „ABSCAM“ s kraja ’70-ih, kada je FBI uz pomoć sitnog njujorškog varalice i lažnog šeika upecao jednog senatora i nekoliko kongresmana s rukama u pekmezu. No, prema Russellu, FBI im je prste doslovno gurnuo u pekmez, pogotovo čestitom gradonačelniku gradića pored Atlantic Citya u New Jerseyu Carmineu Politu (Renner). Na početku pratimo Irvinga Rosenfelda (Bale), muljatora sa škembicom i antologijskim grifom popravljanja tupea i njegovu novu družicu Sydney (Adams), curu sklonu engleskom naglasku i dekolteu do koljena. Njih dvoje muljaju nešto s nekim kreditima dok ih ne ukeba prerevni i strašno ambiciozni FBI-evac Richie (Cooper), a onda im u zamjenu za slobodu ponudi suradnju u jednoj malo većoj operaciji hvatanja pokvarenih političara.

Irv i Syd nemaju izbora i nevoljko pristaju, a osim toga njemu je za vratom poprilično, da oprostite napižđena supruga Rosalyn (Lawrence), dok Syd počinje petljati s Richiem. Set up je dakle odličan, i svi likovi koji se pojave, kao i situacije koje se događaju zanimljive su i mahom šarmantne – od priče o pecanju u ledu Richieva šefa (Louis C.K.) do De Nirova mafijaša s debelim cvikama. Također, Russell je dosta pažnje posvetio atmosferi, kako dizajna, mode i mjuze razdoblja kasnih ’70-ih, tako i pomaknutosti i seriokomičnosti samog zapleta i sve je prepuno očito pomno razrađenih, audio-vizualnih ali i narativnih detalja.

No, u toj je dubinskoj preciznosti Russell očito negdje malo pogubio konce, jer da bi se sav taj šušur na kraju uvezao u nešto zaista veliko čemu očito aspirira, neku mrvicu pomaknutu ali svejedno grandioznu američku fresku, trebala je ipak malo jača priča. Ne radi se tu toliko o samom zapletu, obratima i raspletu, kao ni narativnoj razbarušenosti, već o… hm, svemu tome pomalo zapravo. Također, primjerice ta ubitačno naglašena hiperseksualnost polugole Amy Adams (što je za nju, čini mi se popriličan novum?) zapravo ne ode nigdje i nema nekog prevelikog smisla ni razloga, a slično bi se moglo reći i za neurotičnost likova koje igraju Lawrence i Cooper.

Ali zanemarimo sad sve to, film je ipak sasvim solidan (ne doduše puno više od toga), nakon nekog vremena i prilično zabavan (u početku, dok se hvataju konci tko koga, kako, gdje i s kim – možda je zericu zahtjevniji), i ja s njim, kao ni s Russellom kao takvim, nemam nikakvih problema. Ali imam s Akademijom i hrpom drugih koji dijele sezonske nagrade a koji u njemu očito vide neku genijalnost koja meni uporno izmiče. I to drugu godinu zaredom? Ali ajde, „Varalice“ su ipak za dva koplja bolji film od „Silver Lininga“, ali i isto toliko slabiji od npr. „Vuka s Wall Streeta“ od kojeg na predstojećim Oskarima izgleda imaju puno bolje izglede. No, sve se to zapravo najmanje tiče samog Russella – uostalom puno je ugodnije biti mrvicu precijenjen nego na bilo koji način potcijenjen…  (DOSTA MI JE DOMAĆIH VARALICA, KOJI ĆE MI K. ONDA JOŠ I AMERIČKE? AL’ AJDE, NEK IM BUDE…  8/10)

• Tweet
• Pin It