s
Vizualno spektakularna „Gravitacija“ podsjetila nas je koliko nam u ovom aktualnom holivudskom svijetu vampira, zombija i Hobbita fale svemir, vanzemaljci i pravi dobri SF-ovi, no lista najboljih ipak bi bila malo pre-predvidljiva. U ovom nam se trenutku puno zanimljivijom učinila lista SF parodija, koja nije klasični best of, jer na njoj ima i popriličnih budalaština, a glavni kriterij umjesto kvalitete bio je stupanj ludila, blesavoće i naravno, zabavnosti. Što naravno ne znači da na listi nema i dobrih filmova. Iako se često zna dogoditi da neki „ozbiljni“ SF nenamjerno ispadne parodija (vidi Travoltin „Battlefield Earth“, Costnerovog „Poštara“ ili pak Verhoevenove „Starship Trooperse“), a slijedom toga i trash klasik, kandidature „nenamjernih“ parodija smo u startu diskvalificirali. Također nema i nekih odličnih filmova s elementima i SF-a i komedije, a koji se ipak ne mogu svrstati pod SF parodije, poput sjajnog „Povratka u budućnost“ ili pak „Men In Black“ trilogije. Ali i bez njih itekako ima materijala…
10MARS NAPADA / MARS ATTACKS (1996.)
Iako ima suludo jaku glumačku postavu (između ostalih Jack Nicholson kao Predsjednik, pa Pierce Brosnan, Natalie Portman, Glenn Close, Danny DeVito, Annette Bening…), komedija Tima Burtona o invaziji Marsovaca, odnosno neuspjeli pokušaj parodiranja tada aktualnog, sjajnog Emmerichovog „Dana nezavisnosti“, bolno je neduhovita, tupava i razvučena, a još uvijek ne dovoljno loša da postane trash klasik. Ali kao što rekosmo, sve to nije razlog da ne uđe na ovu listu…
9NEMOGUĆI DAVE / MEET DAVE (2008.)
Nemogućem Eddieu Murphyu nije bio dovoljan megaflop s „Avanturama Pluto Nasha“ (7 milijuna U$D zarade na 100 uloženih!), pa je šest godina kasnije snimio „Nemogućeg Davea“, grozno lošu komediju o vanzemaljcu, kapetanu svemirskog broda koji se nađe u New Yorku. Ali pazi sad – i sam brod je u obliku Eddiea Murphya, a u njemu je hrpa malih aliena kojima zapovijeda vrijedni Eddie. Čovjek je dakle s ovom dvostrukom ulogom kapetana i broda vjerojatno mislio da mu je Zlatna malina zicer, no te je godine u svojoj četvrtoj nominaciji grubo pokraden, da bi mu to kompenzirali već dogodine kad je proglašen najgorim glumcem dekade…
8SVEMIRSKE LOPTE / SPACEBALLS (1987.)
„Spaceballs“ su točka kad je Mel Brooks polako prestao biti duhovit, ali ta je direktna parodija „Ratova zvijezda“ još uvijek debelo superiorna budalaštinama koje je snimio nakon nje. A tu je i top ekipa ’80s komedijaša – od pokojnog Johna Candya preko samog Brooksa do zaboravljenog Ricka Moranisa („Draga smanjio sam djecu“) u ulozi nekakvog blesavog kvazi-Darth-Vadera pod imenom Dark Helmet…
7VODIČ KROZ GALAKSIJU ZA AUTOSTOPERE / THE HITCHHIKER’S GUIDE TO THE GALAXY (2005.)
„Vodič…“ je ekranizacija istoimene kultne knjige Douglasa Adamsa (1952-2001.), duhovita, ironična, ali i humana priča o svemiru, ljudima i njihovoj bijednoj egzistenciji, naoko banalnog zapleta, ali sjajnih likova i dosjetki, kao i ironičnog britanskog humora. Fanovi knjige nisu bili oduševljeni, ali njih se ovdje, hvala bogu, ništa nije pitalo…
6PLANET TERORA / PLANET TERROR (2007.)
Inicijalno nastao kao dio Tarantino/Rodriguez diptiha „Grindhouse“, „Planet“ je jedan od boljih filmova slavne meksičko-američke one-man filmske manufakture Roberta Rodrigueza, frajera koji svoje filmove režira, piše, producira, montira, a ponekad (kao ovdje na primjer) bude i snimatelj i kompozitor glazbe. „Namjerna“ retro trash horor zombi parodija s efektom izraubane filmske vrpce kakve su se nakad vrtile u periferijskim kinima urnebesno je duhovita i zabavna…
5PAUL / PAUL (2011.)
„Paul“ je transatlantski susret „na vrhu“ koji ujedinjuje britanski scenarističko-glumački duo Simon Pegg & Nick Frost (o kojima nešto više kasnije) s američkim srodnim dušama Greggom Mottolom i Sethom Rogenom (režiserom i scenaristom „Superbada“) na bazi zajedničke simpatije prema retro SF trashu. Pegg i Frost igraju dva engleska SF/strip geeka, odnosno trekkiea na tematskoj turneji po američkoj pustinji gdje nabasaju na jezičavog aliena Paula (kojeg glasom utjelovljuje Rogen) i onda zajedno upadnu u kojekakve peripetije…
4S1M0NE / S1M0NE (2002.)
Cinična, ali vrlo duhovita i zabavna satira scenarista i režisera Andrewa Niccola (scenarist „Truman Showa“) o poluuspješnom režiseru (izvrsni Al Pacino u svom tipičnom kasno-pacinovskom „zgužvanom“ izdanju) koji izluđen nemogućim prohtjevima glumačkih zvijezda u svom novom filmu „angažira“ kompjutersku kreaciju u glavnoj ženskoj ulozi i ona odmah postaje superstar, iako u stvarnosti ne postoji. Satira prepuna referenci na zaluđenost celebrityma, moć razularenih medija i pretencioznost koncepta „umjetničke vizije“ iako inicijalno nije dočekana baš najsrdačnije, apsolutno je vrijedna „iskapanja“ i revalorizacije…
3ČOVJEČE, GDJE MI JE AUTO / DUDE, WHERE’S MY CAR (2000.)
Napušenih komedija bilo je i prije, ali su nakon ovog trash klasika definitivno postale žanr za sebe. Priča o dva dobroćudna totalna bezveznjaka (Ashton Kutcher & Seann William Scott) koji se jutro poslije bančenja ničega ne sjećaju, ni gdje im je auto, ni odakle im tupave tetovaže (legendarne „dude“ i „sweet“), a sve to mora imati neke veze s vanzemaljskim silama, zapravo je urnebesno smiješna i čak i pomalo dirljiva…
2GALAXY QUEST / GALAXY QUEST (1999.)
Legenda SF-a, zvijezda jednog od najpoznatijih klasika žanra, serijala „Alien(s)“ kao i kasnijeg „Avatara“, Sigourney Weaver ovdje za početak u svojoj 50-oj s plavom kosom i u nekakvom trash svemirskom trikou izgleda bolje nego ikada. Sigourney predvodi grupu davno zaboravljenih, izraubanih TV zvijezdica (tu su još i Tim Allen, Alan Rickman, Sam Rockwell, Tony Shalhoub…) s brdom nerazriješenih međusobnih računa koja ide na fanovsku konferenciju posvećenu njihovoj seriji „Galaxy Quest“ u ovoj jako zgodnoj, zabavnoj i inteligentnoj posveti trekkie kulturi…
1NOĆ GLUPIH MRTVACA / SHAUN OF THE DEAD (2004.)
Gore spomenuti dvojac brit-geekova Simon Pegg i Nick Frost (uz trećeg, možda i najvažnijeg člana tria, suscenarista i redatelja Edgara Wrighta) svoj je uzlet započeo ovom sjajnom zombi parodijom. U spiki i senzibilitetu, Pegg & co. srodni su onome što su Apatow i ekipa tad paraleno kuhali s druge strane oceana – pogotovo u tretmanu muških likova, u pravilu infantilnih, duhovitih, a senzibilnih geekova. Nakon toga su snimili možda još i bolju policijsku parodiju „Hot Fuzz“ („Eksplozivni murjaci“ kod nas), da bi svoju tzv. „Cornetto trilogiju“ upravo zaključili još jednom djetinjastom, nostalgičnom, šlampavom SF komedijom „The World’s End“, za koju smo dužni izvjestiti uvaženi hrvatski SF filmski puk da je ipak najslabiji film trilogije…
Komentari