Posljednje ‘Ubojstvo’: Sarah Lund otišla je sa stilom

• Tweet
• Pin It

Bez obzira na gledanost i kultni status koji detektivka Sarah Lund uživa u cijeloj Europi, uostalom baš kao i njezini pleteni džemperi koji su postali ultimativni modni hit, autor serije Søren Sveistrup već je unaprijed najavio da četvrte sezone definitivno neće biti. Za sve nas koji smo se navukli na Lundicu šteta, no s druge strane svatko tko pogleda treću sezonu shvatit će da je serija dobila kraj kakav zaslužuje i ne bi ga trebalo kvariti iznuđenim nastavcima. No, idemo ipak na početak i budite bez brige, bez spoilera.

S „Ubojstvom“ je, naime, sve počelo, cijela ta priča o skandinavskom noiru, tek nakon njega uslijedili su „Borgen“ pa onda i „Most“, i sad, gledajući unatrag, lakše je vidjeti u kojoj je mjeri ova serija unaprijedila televizijski triler. Najvažniji je svakako glavni lik, usamljene i tihe detektivke Sare Lund koju je Sveinstrup oblikovao inspiriran Clintom Eastwoodom i Prljavim Harryjem. Naravno, kao žena Lundica nije ni izbliza toliko bešćutna kao Harry, ali nije ni onako empatična kao što smo navikli od žena policajaca. A nije niti toliko okrenuta svom izgledu i seksipilu kao što smo navikli od njezinog spola na filmu. Također, zbog posvećenosti poslu ima teškoće s održavanjem emocionalnih veza pa strast ponovno kanalizira u posao. A posao nije lak, jer se autor u sve tri sezone potrudio osmisliti serije nevjerojatno brutalnih i kompliciranih zločina s kojima, ispostavilo se, samo Lundica može izaći na kraj. Specifičnost serije je povezanost centralne pripovjedačke linije, istrage ubojstva, s političkim miljeom koji je uvijek nekako, rubno ili manje rubno, isprepleten sa slučajem, a za ovakav tip serije sasvim je jedinstvena i pažnja koja se posvećuje obiteljima žrtava, njihovim emocijama i patnji, što „Ubojstvu“ daje iznimno humanu notu, nezamislivu u pravocrtnom fabuliranju američkih krimi serija.

Posljednje navedeno više je karakteristika prve nego druge sezone, koja je ponešto emotivno reducirana, dok je treća sezona ponovno bliža prvoj, sa svom emotivnom prtljagom glavnih likova, među kojima je i sama Sarah Lund. A ona na početku treće sezone ponovno ima novi džemper (iako manje atraktivan od onih iz prethodnih sezona), no nakon 25 godina u policiji planira premještaj u mirniji plansko-analitički odjel, dakle uredski posao bez jurcanja po mračnim podrumima s pištoljem ispred i manijakom iza sebe, ili obratno. Čak je niti brutalno ubojstvo trojice mornara na brodu Medea te otmica kćeri vlasnika i direktora najveće danske kompanije Roberta Zeuthena (Anders W. Berthelsen), u čijem je vlasništvu i spomenuti brod, ne bi uspjele omesti u tom naumu da slučaj ne istražuje pripadnik danske tajne policija Matthias Borch (Nikolaj Lie Kaas), Lundičina prva ljubav, koji je nagovori da zajedno vode istragu. Uskoro će otkriti kako je otmica male Emily Zeuthen usko povezana s jednim starijim ubojstvom te da otmičar na ovaj način zapravo pokušava saznati tko je za njega odgovoran. A čini se da su u njemu imali svoje prste i visoki politički krugovi pa paralelno pratimo posljednje dane predizborne kampanje aktualnog premijera i njegovog oporbenog izazivača, s time da bi obojica mogli imati svoj udio u ovom slučaju. Istovremeno, Sarah postaje baka, no prije toga mora zakrpati potpuno pokidane veze sa sinom i pomoći mu da poput nje ne postane nesposoban za emocionalno vezivanje. Mnogo se toga ima za riješiti u svega 10 epizoda, no taj se format ipak pokazao mnogo funkcionalniji od 20 epizoda koji je prvu sezonu nepotrebno razvukao.

Trećoj sezoni, baš kao i dvjema prethodnima, zapravo uopće nije teško pronaći mane, ponajprije u manipulativnom vođenju gledatelja i gotovo mehaničkom redanju sumnjivaca iz epizode u epizodu, ili pak u lošem tretmanu ponekog sporednog lika – ovaj je put kritična situacija s Lundičnim novim suradnikom Junckerom, novajlijom koji do kraja serije ne uspije prerasti u punokrvan i pamtljiv lik. U prve dvije sezone kritike su išle i na tanka razrješenja, tko god je na kraju sezone bio u stanju suvislo objasniti kako i zašto su se dogodili zločini zaslužio je nagradu Danske akademije znanosti i umjetnosti, ako takva postoji. Srećom posljednja sezona ima mnogo čvršći i jasniji rasplet. No koncept i izvedba Sørena Sveistrupa pokazali su se dovoljno upečatljivima da sve spomenute slabosti gurnu u drugi plan: maštoviti i brutalni zapleti, intrigantna povezanost politike i zločina, jeziva atmosfera, stilska originalnost (osobito specifično korištenje montažnih sekvenci), no prije svega već opisani koncept glavne junakinje, odnosno dojmljiva glumačka interpretacija Sofie Gråbøl učinili su »Ubojstvo« serijom koja je promijenila sliku o europskoj televiziji i pokazala da i mala europska TV kuća kakva je danska može biti konkurentna američkoj te snimati kreativnije i uzbudljivije produkcije.

Depresivan kraj stavio je točku na i serije koja nam, kao i ostali izdanci nordijskog noira, pokazuje drugu, mračnu stranu po istraživanjima najsretnije zemlje na svijetu, ali i dao dodatno dostojanstvo liku Sare Lund. Liku uz koji smo proveli rijetko uzbudljivih 40 sati, praktički puni radni tjedan, i sigurni smo da ni njoj niti Sofie Gråbøl nije uvijek bilo lako, no što se nas tiče možemo samo reći: bilo je časno živjeti sa Sarom Lund. (8/10)

• Tweet
• Pin It