Sad kad se čini da je najgora navala blockbusterske galame iza nas, jer došli su i prošli i „Iron Man“, „Superman“, „Lone Ranger“ i Pittovi zombiji, a treba još jedino otrpjeti Del Torov „Pacific Rim“, dolazi vrijeme za ono u čemu je Hollywood možda i najbolji – filmove srednjeg budžeta (iako će i tu biti poneki koji ih je olakšao bar za stoticu milijuna, ali to više nije neka lova…), a lišene aspiracija da moraju zaraditi bar pola milijarde da bi dobili nastavak – ne škodi pritom što neki od njih već jesu nastavci. Uglavnom, od onoga što će do kraja kalendarskog ljeta 2013. (dakle do 23.rujna) igrati u domaćim kinima, izdvajamo osam komada i to kronološkim redom dolaska u domaća kina.
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
2 Comments